Ukoliko pratite europske javne politike znate da se siječanj 2014. godine često spominje kao nova prijelomna točka u načinima financiranja različitih sektora. Jedan od sektora koji će navodno doživjeti korijenite promjene je i sektor mladih, a povezano s tim i obrazovni sektor.
Do sada su formalno obrazovanje i politike prema mladima bili financirani različitim fondovima. Tako su sektorski programi Comenius (predškolski odgoj, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje), Grundtvig (obrazovanje odraslih), Leonardo da Vinci (strukovno obrazovanje) i Erasmus (visoko obrazovanje), zajedno sa dva komplementarna programa – Transverzalni (kooperacije, inovacije, učenje stranih jezika i razvoj informatičkih tehnologija) i Jean Monnet (potpora institucijama koje se bave Europskom unijom) činili Program za cjeloživotno učenje. S druge strane program Mladi u akciji (Youth in Action) (bio) je namijenjen mladima i organizacijama civilnog društva koje se bave mladima u cilju poticanja njihove djelatnosti, participacije i mobilnosti. Oba velika programa provodila su se od 2007.-2013. godine.
Naravno, postavlja se pitanje što će se dogoditi s politikama obrazovanja i politikama za mlade nakon isteka 2013. godine. Europska unija dala nam je odgovor u vidu Erasmus +. Erasmus plus dobio je ime po najpopularnijem (i najuspješnijem) programu za cjeloživotno učenje, a u sebi kombinira i politike za mlade i cjeloživotno učenje. Sukladno (vrlo šturim) informacijama, Erasmus + je program za obrazovanje, trening, mlade i sport vrijedan 14.5 milijardi eura i provodit će se do 2020. godine sukladno EU 2020 strategijom. Sastojat će se od dva stupa – sporta s jedne strane i obrazovanja, treninga i mladih s druge strane. Prvi stup ima za cilj razviti europsku dimenziju sporta, konkretnije usredotočiti se na sve probleme koji sprečavaju da sport ispuni integracijske potencijale. Drugi stup usmjeren je na osnaživanje pojedinaca i institucija kako bi se stvorilo poticajno okruženje za razvoj pojedinaca u vidu kvalitetnog obrazovanja i treninga, ali i kvalitetnih nastavnika. Vezano za alokaciju sredstava, sektor obrazovanja i treninga će dobiti 77,5%, mladi će raspolagati s 10% od ukupnih sredstava, 3,5% bit će namijenjeno za studentske zajmove, a za sport 1,8% proračunskih sredstava Europske unije. Za usporedbu cijeli Program cjeloživotnog obrazovanja koji se provodio od 2007-2013. bio je proračunski težak oko 7 milijardi eura, dok je za program Mladi u Akciji bilo namijenjeno 885 milijuna eura za razdoblje od sedam godina. Erasmusom + su se dakle znatno povećala sredstava, kako za obrazovanje, tako i za mlade.
Što smo zapravo dobili?
Zainteresirana javnost koja prati ove sektore mladih i obrazovanja ne vide revolucionarne promjene. I dalje će se učenici i studenti moći prijavljivati kako bi dobili financiranje svojih aktivnosti, organizacije civilnog društva organizirati različite projekte u vidu treninga, radionica i ostalih vidova osnaživanja mladih, a obrazovne institucije će se i dalje povezivati s europskim partnerima posredstvom ovog programa. Osim promjene u strukturi i nevelikim promjenama u načinu prijave za pojedina programska područja, financiranje mladih i obrazovanja ne bi trebala osjetiti tektonske pomake implementacijom Erasmus + programa. Ono što jesmo dobili je jasniji naglasak na zapošljivost mladih ljudi, kao i zamjetno povećanje sredstava za mlade i obrazovanje.
S obzirom da Erasmus + još nije službeno prihvaćen, ostaje nam vidjeti u kojem će se obliku on provoditi, a do tada pratite službene stranice EU, pripremite se kako biste iskoristili mogućnosti koje EU nudi.
