Aleksandar Solženjicin imao je svojih mana. Nije s punim razumijevanjem doživio liberalnu demokraciju, što je i logično jer je bio uronjen u mistično vjerovanje o posebnoj sudbini Rusije, za koju nikad nije mislio da se treba razvijati tako što preuzima liberalnu demokraciju američkog tipa. Bio je protivnik staljinizma, sovjetskog totalitarizma, ali to ga nije automatski činilo demokratom
Komentara 16
PR
Kult nesreće je valjda smisao za kojim čovjek traga!? Sreće se ne treba bojati jer ne postoji ili ako je ima postoji tek u tragovima kao sekundarni rezultat boljih životnih okolnosti.
Napisao je besmrtna djela. Sve ostalo je nebitno.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Osjećaj sreće je duboko individualan i intiman. Vlastitu bol, glad, frustraciju ne možeš dijeliti kao komad kruha s drugima a tako i osjećaj sreće. Priča o kolektivnoj sreći je priča o Sj.Koreji. Svijet se individualizira i taj proces je nezaustavljivv a lametiranje o kolektivnoj sreći je nostalgija za kamenim dobom i plemenskim ustrojem društva.