Službeno je sinoć u ponoć počeo reality show u kojem biramo milijunaša. No, bez obzira na HDZ-ovu organiziranost i SDP-ovu šlampavost, bilo bi iznenađenje da milijun kuna sukladno odluci Vlade ne dobije Ivo Josipović jer su vladajući novo pravilo i nametnuli uvjereni da će njihov kandidat dobiti najviše glasova u prvom krugu. I nisu time, kako tvrde analitičari, podmetnuli nogu svome trkaču jer zasad je samo pretpostavka, koliko god bila utemeljena na anketama, da je Josipović pobjednik prvog kruga, a u svakom slučaju to što njegovu pretpostavljenu popularnost vladajući koriste na nepošten način, ne čine to za njega, već radi sebe. Oni će, a ne Josipović imati izravnu korist od osvojenog milijuna jer će toliko manje trebati izdvojiti iz stranačke blagajne.
Začudo, nitko se nije bavio ustavnošću bizarnog zakonskog rješenja koji unosi element nejednakosti u izbornu utrku favoriziranjem trkača koji osvoji prvi krug. Ako već nekoga treba nagraditi, nije li pošteno da se onda nagradi pobjednika cjelokupne utrke, a ne samo onoga tko je prvu dionicu trčao bolje od ostalih. Teoretski, pobjednik prvog kruga može doživjeti debakl u drugom, ali bez obzira na to, njemu će, a ne pobjedniku izbora pripasti najveća naknada iz proračuna. Koji je smisao takvog rješenja!? Sigurno je da vladajući nisu htjeli poslati poruku kako ne vjeruju u pobjedu svoga kandidata u drugom krugu, ali činjenica jest da će SDP tako uštedjeti svoja sredstva čak i ako Josipović izgubi u drugom krugu.
Premda je određivanje trenutka službenog početka kampanje izgubilo smisao jer traje već mjesecima, ipak je pravno od sinoć počeo nadzor kampanje te sada i te kako ima smisla postaviti pitanje ima li Ivo Josipović pravo koristiti projekt predsjednika države o ustavnoj reformi kao okosnicu svoga izbornog programa. Ne zbog toga što je premijer Zoran Milanović rekao da je to posao Sabora i da imamo važnijih problema. Predsjednik države jest ovlašteni predlagatelj izmjena Ustava i ima pravo, makar i sa zakašnjenjem “svome” premijeru reći da nema pojma o Ustavu, a ni o tomu koliko je važan okvir za izlazak iz gospodarske krize. Predsjednik Josipović tu inicijativu predstavio je u travnju te je angažirao sedmero profesora ustavnog prava, a koristio je i usluge agencije koja je provela anketno istraživanje.
Stvar je odnosa predsjednika i profesora jesu li znali da će njihov rad postati Josipovićev izborni program te jesu li u travnju 2014. znali da će zapravo biti ključni ljudi njegove kampanje. Ali, što se troškova tiče, to je stvar zakona o financiranju izborne promidžbe koji zabranjuje kandidatima koji su ujedno i dužnosnici, pod prijetnjom novčane sankcije, korištenje sredstava državnog proračuna. Naravno da se ta odredba ne može odnositi na sve što je Josipović radio za mandata. Ako mu se zamjera što nije ili nije dobro radio, onda je njegovo pravo koristiti u kampanji ono što jest radio. Ali smisao zakonskog ograničenja u korištenju javnih resursa nije u perfidnom izigravanju duha zakona za potrebe kampanje. Sve upućuje na to da se tu ne radi o aktivnosti predsjednika države već izbornog kandidata.
Na to upućuje (politički) tajming inicijative i dinamika rada. Uopćeni nacrt reforme obznanjen je, uzgred – mimo volje kreatora, uoči kampanje. Za naručeno istraživanje raspoloženja građana sada nije bilo razloga. I zašto nam predsjednik već u travnju nije rekao da je to njegov izborni program.
>>Četiri kandidata: Kolinda ignorira Kujundžića, a Josipović sve kandidate
>>Josipović o Grabar Kitarović: Predstavila je program, no ja nisam vidio ni riječi
Josipović je predsjednik izvozne kvalitete. Izvesti ga u BG, zauvijek...