Filmski zapis Josipa Šarića o Sjevernoj Koreji, prikazan u ponedjeljak na HTV-u, kod mlađih je gledatelja vjerojatno mogao izazvati samo čuđenje, nevjericu i zaprepaštenje, da se milijuni ljudi ponašaju poput zombija, vjerujući da žive u najljepšem od svih svjetova. A zapravo žive u najstrašnijoj vrsti antiutopije Georgea Orwella. Kod starijih gledatelja ta je reportaža pobudila asocijacije na nekadašnju Titovu Jugoslaviju. I jedan i drugi režim povezuje kult ličnosti koji vladao za Titova vremena i u vrijeme Kim Il-sunga, a koji i danas vlada i u vrijeme njegova sina Kim Jong-ila. Šarićeva reportaža nekim je svojim sekvencijama starije podsjetila da su i oni slično živjeli u vrijeme kulta ličnosti Josipa Broza Tita. I tada se smjelo, kao u današnjoj Sjevernoj Koreji, samo ono što je bilo dopušteno. Tita se slavilo kao polubožanstvo.
Jedna od glavnih partijskih parola bila je: Tito živi vječno! Svake godine za Titov rođendan održavani su sletovi korejskoga tipa. Obično je sve počinjalo nošenjem štafete kroz cijelu zemlju, a završavalo je njezinom svečanom predajom “najdražem sinu svih naroda i narodnosti” na beogradskom stadionu JNA. U svakoj republici Tito je imao svoju vilu, a isto tako u svakoj republici i pokrajini jedan je grad nosio njegovo ime. U Sloveniji je to bilo Titovo Velenje, u Hrvatskoj Titova Korenica, u Bosni Titov Drvar, u Crnoj Gori Titograd, u Vojvodini Titov Vrbas, u Srbiji Titove Užice, na Kosovu Titova Mitrovica, a u Makedoniji Titov Veles.
Titu su najčešće štafetu predavali istaknuti mladi političari, umjetnici i sportaši. Jedan od njih bio je i tadašnji osvajač zlatne olimpijske medalje na konju s hvataljkama Miroslav Cerar, otac današnjega slovenskoga predsjednika. Titu u čast skladale su se ode koje bi obično izvodile operne dive. Svoje su mu pjesme, kao i njegovoj Jugoslaviji, posvećivale i tadašnje lakoglazbene zvijezde – Zdravko Čolić, Lepa Brena, pa čak i tobože apolitični panonski mornar Đorđe Balašević. Njegova pjesma “Računajte na nas” postala je pravom omladinskom himnom mladih titoista. Pjesma je započinjala riječima: “U ime svih nas iz pedeset i neke, za zakletvu Titu ja spevo sam stih...”. Jedini subverzivni bili su Azra, Riblja čorba, Zabranjeno pušenje i Laibach.
Kada je Tito u Ljubljani umro i svojim plavim vlakom bio vožen u Beograd, vlak je stao na zagrebačkom Glavnom kolodvoru. Tamo ga je zbor od tristo tisuća uplakanih Zagrepčana ganutljivo ispratio, njemu najdražom pjesmom “Fala”. Kada je pak, dva dana prije toga, Miroslav Lilić, tada urednik Dnevnika zagrebačke televizije, a Jugoslavija je onda kao i Sjeverna Koreja danas, imala samo jedan TV program, objavio: “Umro je drug Tito”, cijela je zemlja pala u histerični očaj. Svi su se pitali samo jedno: Što će sada biti s nama?!
No Titov kult i groteska sa štafetom nastavljeni su i u godini njegove smrti, pa je tako u njegovo ime štafetu primio tadašnji predsjednik Jugoslavenske omladine, a donedavni glavni direktor HRT-a Goran Radman. Tita se nastavilo veličati i dugo nakon njegove smrti. Protivnici njegova kulta su ga pak nastavili žešće osporavati. Taj suprotstavljeni odnos vidljiv je i danas.
Tita je u naše vrijeme i u našu politiku zapravo vratio Zoran Milanović, poduprt družinom svojih antifašista. Da Titovih obožavatelja ima još i danas, bilo je vidljivo i nedavno, kada se na Titovu rođendanu u Kumrovcu skupilo čak šest tisuća ljudi. Bio je to šaroliki skup gdje su se zajedno veselili vremešni Titovi veterani i njihovi praunuci, s crvenim maramama i titovkama na glavi. Kakav je sada stvarni odnos velikoga broja Hrvata prema Titu uskoro bi moglo biti najzornije vidljivo u Zagrebu, gdje je Milan Bandić obećao provođenje referenduma o imenu Trga maršala Tita. Pobijedi li Bandić (ako mu do drugog izbornoga kruga opet ne pripreme neki novi, ponovno politički montirani proces), iz rezultata toga referenduma bit će vidljivo smatraju li Hrvati je li Tito bio “jedan od najvažnijih Hrvata” ili “jedan od najvećih ratnih zločinaca” ili pak samo prethodnik Kim Il-sunga.
i staljin je bio takozvani pobijednik i takozvani antifasista,...............u stvari je bio crveni fasista.............sa titom ista stvar. Crveni ili crni fasista,....nema razlike fasista je fasista.