Predsjednik Bush stariji reagirajući na invaziju Iraka na Kuvajt najavio je 1990. godine stvaranje novog svjetskog poretka, predvođenog Sjedinjenim Američkim Državama. Svoju viziju izložio je u Kongresu najavivši poredak u kojem vladavina prava zamjenjuje vladavinu džungle, svijet u kojem narodi postaju odgovorni za poštivanje slobode te svijet u kojem jaki uvažavaju slabije.
Invazija Rusije na Ukrajinu dovela je u pitanje sve elemente tako zamišljenog poretka, kojem su mnogi već dali bolesničko pomazanje i smjestili ga u ropotarnicu povijesti. U situaciji iznimne empatije prema ukraijnskoj tragediji koja priziva bolne slike iz naše nedavne prošlosti, potrebno je barem u smislu pokapanja svjetskog poretka zastati na trenutak. Naime do prijelaza iz jednog u drugi poredak dolazi kroz proces koji se naziva tranzicija, a za koju je među ostalim potrebno da postojeći poredak doživi krizu. Stoga se treba zapitati je li model međunarodnih odnosa utemeljen na jačanju kolektivne sigurnosti, autoriteta međunarodnih organizacija i širenja demokracije ovim činom bezumne agresije doveden u pitanje.
Kissinger je objašnjavao predvodničku ulogu SAD-a u novom poretku nastalom nakon Hladnog rata svojevrsnim prirodnim zakonom prema kojem se u svakom vijeku pojavljuje država spremna da snagom, voljni, intelektualnim i moralnim podstrehom oblikuje međunarodne odnose sukladno svojim vrijednostima. U to vrijeme tranzicije iz jednog poretka u drugi Brzezinski je upozoravao kako samo američka moć neće biti dovoljna za nametanje njihovog shvaćanja svijeta, a rješenje je vidio u stvaranju poretka temeljenog na više tzv. grozdova moći.
Rusija je u međuvremenu novi svjetski poredak izazivala na više načina, uvijek dovodeći u pitanje američko globalno vodstvo, a najekstremnije oblike takvog djelovanja vidjeli smo 2008. godine u Gruziji, 2014., godine na Krimu i trenutno mu svjedočimo u Ukrajini. U prvim godinama tranzicije iz starog u novi poredak dogodile su se tektonske promjene koje su ocrtale obrise nove realnosti. Upravo tada svjedočimo i ključnom trenutku koji se navodi kao i jedan od okidača trenutne krize, a vezan je uz jamstva o neširenju NATO-a na istok. Naime većina kontroverzi na koje se poziva Rusija vezana je uz razgovore održane u prvoj polovici veljače 1990. na relaciji Gorbačov- Kohl i Baker – Gorbačov. Dogovoreno ujedinjenje Njemačke pod okriljem NATO-a prema rusima jedino je širenje koje se tada spominjalo, s obzirom da su države aspirantice svoju želju za članstvom izrazile tek dvije godine kasnije. Bez obzira na činjenicu da nikakva pisana jamstva nisu dobili, Ruska Federacija poziva se na obećanja da daljnjeg širenja na istok neće biti.
U međuvremenu NATO savez povećao se za 14 članica, proširivši se i na rusko tzv.”bliže susjedstvo” kao teritorij koji su oduvijek smatrali svojom isključivom sferom utjecaja. Međutim, sama invazija Rusije na Ukrajinu nije dovoljna da se uništi svjetski poredak zasnovan na međunarodnom pravu. Iako predstavlja direktno narušavanje temeljnog načela međunarodnog pravnog poretka, a to je zabrana korištenja sile, snažna reakcija ostalih država posjeduje potencijal jačanja pravila tako uspostavljenog poretka. Upravo odgovor na nasilje korištenjem sveobuhvatnih sankcija uvedenih Ruskoj Federaciji, izvanredna sjednica Vijeća sigurnosti i osuda kršenja međunarodnog prava ukazuju na mogućnost opstanaka poretka kakvog poznajemo. Iako su takav poredak u nekoliko navrata svojm djelovanjem izazivale i Sjedinjene Američke Države, u ovom slučaju jedinstvo većine aktera u međunarodnim odnosima ukazuje na potencijal njegovog opstanka
VIDEO: Ukrajinski Bayraktar TB2 kod Harkiva uništio ruski konvoj: Pogledajte snimku.
