Jelena Miloš, saborska zastupnica platforme Možemo u studiju Večernjeg TV-a razgovarala je s novinarkom Lanom Kovačević na temu novog izmijenjenog Zakona o radu i pokušala pojasniti jesmo li predloženim izmjenama napredovali ili nazadovali u zaštiti radničkih prava.
Činjenica je da se donose izmjene zakona u vrijeme kada se i Hrvatska susreće s velikim problemom nedostatka radne snage što bi trebalo doprinijeti pozitivnim pomacima koji će osigurati bolje uvjere rada, ali i veće plaće radnicima.
– U teoriji tržišta rada nedostatak radnika bi trebao stvoriti pritisak na bolje uvjete rada i veće plaća, pa zato sada i slušate neke stručnjake koji kažu da je sada vrijeme za transformaciju tržišta rada u Hrvatskoj kako bi ono bilo održivije, kvalitetnije i osiguralo sigurnija radna mjesta, čemu i mi svakako težimo i što potičemo. Činjenica je da se dogodio određeni rast plaća u nekim poslovima, ali je činjenica i to da rast plaća danas jede inflacija, pa govorimo o realnom padu plaća u Hrvatskoj, obzirom na visoku inflaciju. Do sada su se postigli neki pomaci u pregovorima sindikata i Vlade, ali ne dovoljno, uvijek ima mjesta za još bolje rezultate. Ipak, poštujem sve što je do sada dogovoreno. Ipak, nadam se generalno većem povećanju plaća u Hrvatskoj, jer radnici nam nedostaju. Bez boljih plaća radnike nećemo moći pronaći niti zadržati – kazala je Jelena Miloš.
Komentirala je i neke loše prijedloge koji su na javnoj raspravi vezani uz izmjene aktualnog Zakona o radu.
– Čitav je niz predloženih izmjena u Zakonu o radu i dobro je da pričamo o toj temi da se ljudi informiraju o njoj i razmišljanjima o tome kako možemo još kvalitetnije urediti tržište rada. Koliko znam, imamo oko 800 prijedloga izmjena, a to je i dokaz da su prijedlozi izmjena i prekasno stigli u javnost. Dobro je, pak, to što se po broju prijedloga vidi da je ljudima stvarno stalo kako ćemo urediti radne donose, da je to važan dio našeg društvenog uređenja. Treba široko raspravljati o svemu. Ono što mogu izdvojiti kao loš primjer prijedloga je odnos prema platformskom radu. O tome još nije definiran niti prijedlog direktive na razini EU-a, jer se već neko vrijeme diskutira o tome, ali još nije sve dogovoreno oko direktive niti oko razni odnosa na razini svi država članica. U EU, dakle, još nemamo taj prijedlog definiran, a Hrvatska ga je krenula regulirati na način da je samo ozakonila postojanje agregatora, odnosno posrednika koji nisu digitalne platforme, već posrednici, pa oni preuzimaju odgovornost za preuzimanje radnika, a ne digitalne platforme. To smatram lošim, jer tu nema direktne odgovornosti digitalne platforme za svoje radnike već se to radi preko agregatora. To je temeljni prigovor, jer je ozakonjeno postojeće stanje, nije definirana odgovornost digitalne platforme. To govori i federacija sindikata na razini Europske unije. Dakle, Hrvatska se tu požurila donijeti zakonski okvir suprotan onome čemu teži EU, a to je da se ozakoni direktna odgovornost digitalne platforme za radnike, a ne nekih posrednika. Mi kao da idemo na ruku digitalnih platformi kojima je u interesu da je zakon povoljniji za njih, ne za radnike. Po tom pitanju još traju pregovori na razini Vijeća i EU parlamenta, pa ćemo vidjet ćemo što će biti na ratini EU-a, ali i kod nas – kaže J. Miloš.
Inače, platforma Možemo u Saboru se zalaže za povećanje zaštite ranjivih skupina, poput trudnica korisnika rodiljnih dopusta i ostalih skupina.
– U aktualnom Zakonu o radu u slučaju trudnica postoje apsolutna zabrana otkaza za vrijeme korištenja svih vrsta dopusta. Po istom Zakonu o radu to vrijeme i 15 dana nakon prestanka tih prava. No, mi tražimo da se vrijeme trajanja prava produži s 15 dana na godinu dana. To je i prijedlog pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, ali i inicijativa brojnih udruga, pa je kampanja civilnog društva koji su na tu temu sakupili i 20.000 potpisa građana. Drugi je naš prijedlog, kao i niza građanskih inicijativa vezan za trudnice koje su imale ugovor na određeno koji se može zloupotrebljavati i kada im ugovor istekne često se ne produžuje. Tu smo tražili da se i trudnicama s takvim ugovorima daje ta veća razina zaštite. Ima niz načina; da im se automatski produži rok trajanja ugovora na određeno kroz Zakon o radu ili kroz Zakon o rodiljnim i roditeljskim porodiljnih potporama da im se osiguraju ista prava kao i drugim korisnici tog Zakona, odnosno da im se naknada na umanjuje, jer ostaju bez ugovora, već da im se izjednači s ostalima koje ugovor imaju – smatra sugovornica.
Komentirala je i mogućnost da rad na određeno postane iznimka u Hrvatskoj.
– Ovim izmjena Zakona o radu konačno ide ka tome da se to pitanje uredi. Naime, prije deset godina se išlo ka tome da se zakonski omogući lakše davanje otkaza radnicima, no danas, suočeni s kroničnim nedostatkom radnika kod nas i u čitavoj Europi, politike se mijenjaju po svuda, pa je i Hrvatska krenula ka boljoj regulaciji rada na određeno. Sada je moguće radniku dati ugovor na određeno na najviše tri godine i može dobiti najviše tri ugovora i to je poboljšanje u odnosu na nekada, ali to nije dovoljno. Trebalo je uvesti i obvezu poslodavca da puno jasnije i objektivnije navede razloge za sklapanje ugovora na određeno, odnosno da jasno kaže zašto s radnikom odmah ne ide u mehanizme sklapanja ugovora na određeno. Osim toga, teret dokazivanja rada na određeno na sudu mora ići na teret poslodavca, a ne radnika. Tu treba promatrati i puno širi kontekst nesigurnih poslova, poput agencijskog rada i platformsko rada kao vrlo nesigurnih poslova. Cjelovita rješenja trebaju biti složenija u svim oblicima rada. U sprečavaju zlouporabe rada na određeno, naravno, veliku ulogu ima inspekcija rada koja bi morala biti više prisutna u kontroli. No, praksa je drugačija, svi to znamo. Važno je da i sama država i lokalna samouprava u praksi pokazuju da ne žele takve oblike rada, da se to ne podržava i sankcionira. To do sada nije bio slučaj. Imamo slučaj zaposlenika u državnim službama koji su po 10 godina radili na ugovorima na određeno. U Gradu Zagrebu se radi model koji ide u smjeru sigurnih poslova. Od 2021. s novom vlasti u Zagrebu, smanjio se broj radnika s ugovorima na određeno za 30 posto, a tendencija je da se svima daju ugovor na neodređeno, to bi trebao biti dominantni dio rada. Zakonska rješenja mogu urediti okvir, ali praksa to mora i dokazivati – smatra saborska zastupnica Možemo!
Iako je ugovor na određeno ograničen na tri godine, iznimka su agencijski radnici koji ne podliježu toj odredbi zakona, pa oni i po izmjenama zakona ostaju kao vid jeftine radne snage.
– Ukoliko jesmo za obračun s nesigurnim oblicima rada onda to podrazumijeva iste zakonske uvjete rada za platformske i agencijske radnike. Već sada u zakonu stoji da agencijski radnici mogu dobiti ugovor za stalno, nitko poslodavcu to ne brani, ali to nije niti jasno određeno zakonom, pa poslodavac to ne koristi kao mogućnost. Ostala je i odredba da agencijski radnici po kolektivnom ugovoru mogu imati manja prava, a to također nema smisla i to nije pošteno. Tražimo da se to makne iz zakonske odredbe. Zašto bi za agencijske radnike mogla vrijediti pravila da mogu imati manja pravo nego ostali radnici. Država mora štititi radnike, a ne dozvoljavati da se nekima umanjuju prava. Tražit ćemo da za sve vrijede ista prava kao i da se uvede maksimalni broj ugovora na određeno vrijeme za agencijske radnika. Primjerice, zagrebački je Holding imao 290 agencijskih radnika, a od 2021. godine na razini Holding grupe se to smanjivalo i sada ih ima samo 6; znači može se, poštuje se zakon i svi su dobili ugovore na neodređeno – kaže Jelena Miloš. Komentirala je i činjenicu da je u Holdingu podijeljeno puno otkaza radnicima.
– Otkazi u Holdingu postoje. Krenuli smo u proces restrukturiranja poduzeća jer je poduzeće godinama radilo na način da su se stranački kadrovi punili na radnim mjestima u administraciji za kojima nema potrebe. Javni je interes bio da se poduzeće dovede u red. Ponudili smo veći broj operativnih poslova, na način da smo neke dodatne usluge ponudili građanima. Poduzeće se nije punilo radnim mjestima na zdrav i konstruktivan način.
Restrukturiranje Holdinga i pitanje radnika radilo se po zakonu. U smislu kolektivnog viška to se rješava po Zakonu o radu gdje postoje definirana pravila ponašanja, ponuda drugih poslova, otpremnine i druge tipove zbrinjavanja radnika po direktivi koju ima i EU – pojasnila je sugovornica.
Možemo se zalaže i za pravo na plaćeni dopust za pružanje skrbi članovima obitelji na pet dana.
– Mi želimo da to bude plaćeno, a ne neplaćeno kao danas. Dakle, radnik danas može poslodavca tražiti pet radnih dana neplaćenog dopusta radi skrbi o članu obitelji. Mi mislimo da to mora biti plaćeni rad jer imamo nisku razinu neformalne skrbi u Hrvatskoj koja često svima i nije dostupna; poput brige za za djecu ili starije, pa kada taj posao preuzima zaposleni član obitelji, smatramo da se to kao dio sveobuhvatne socijalne politike mora platiti. Dostupnosti socijalne usluge u RH su važne kako bi se rasteretilo žene tog teškog fizičkog rada. EU direktiva ne kaže da taj dopust ne treba biti plaćen, mogli smo se već odavno odlučiti da to bude plaćeno, ali, naravno, nismo – pojašnjava J. Miloš.
Kaže i da je dobro da se povećavaju ovlasti inspektora rada na nove izmjene, a uvode se i razne sankcije, poput sankcija za agregatore koji naplaćuju svoje usluge od radnika, što je zabranjeno, a sankcije, odnosno kazne su između 8.000 i 15.000 eura.
– Rad inspekcija rada je velika tema koja se mora otvoriti u javnom prostoru. Imamo veliki manjak kapaciteta inspekcije rada, a i teme s kojima se inspekcije bave bi se trebale jasnije odrediti. O toj se temi mora otvoriti kvalitetnija rasprava u javnosti – dodaje Jelena M.
Pojašnjava i institut rada od kuće i rada na daljinu i zakonske odredbe vezane uz takve oblike rada.
– Uvodi se institut izdvojenog rada, pa se uvodi razlika između rada od kuće i rad na daljinu u smislu da je riječ o samostalnom radu i o radu od najmanje deset dana u mjesecu gdje se ne mora platiti troška rada. Smatramo da radniku, svakom, treba biti plaćeno ukoliko se obavlja kao stalan rad ili najmanje deset dana u mjesecu. Treba uvesti naknada troška u omjeru u kojem su radili taj mjesec. Postoji realan trošak radnika; evo samo za struju i Internet postoje troškovi, oni su realni i trebali bi im se nadoknaditi jer je trošak rada radnika na daljinu ili od kuće, u svakom slučaju manji za poslodavca. Tražili smo da se svima nadoknadi trošak rada. Naime, temeljna razlika između rada na daljinu i rada od kuće bi bila da rad na daljinu sami birate gdje ćete raditi i radi se preko digitalne tehnologije, što je i alibi da se u drugom slučaju na isplaćuju troškovi radnika. No, to nema smisla, rad je rad i troškovi postoje i mora se uvesti paušalni iznos po danu za isplatu troškova i u drugoj kategoriji. Tu postoji i situacija da zakon omogućava poslodavcu da uđe u kuću radniku. To je pitanje prenaglašeno u medijima, u odnosu na druge probleme. To se može dogodit; no mora biti pristanak radnika, dolazak mora biti najavljen i jasno izrečen razlog dolaska u kuću radnika, te se radniku dati dovoljno vremena da se pripremi. Ono što je puno važnija tema je da i radnici koji rade od kuće moraju imati osigurane uvjete rada; od stolice na dalje...To je više pitanje zaštite na radu i to je važnije pitanje od ovoga – smatra Jelena Miloš iz platforme Možemo!
Upitana je i da komentira prijedlog da se ubuduće isplaćuju više božićnice i regresi radnicima koji su članovi nekih sindikata.
– Donesena je direktiva o primjeni minimalnih plaća na razini EU-a. Tom se direktivom traži i da se podigne razina kolektivnog pregovaranja na 80 posto, što mi u Hrvatskoj nemamo niti približno. Dakle, ideja je te direktive da potakne država da podigne razinu kolektivnog pregovaranja u tvrtkama, institucijama, jer samo ukoliko imamo više sindikata i njihovih članova, mogu se ispregovarati ili izvršiti pritisak na poslodavca kod razgovora o kolektivnim ugovorima, pa i na temu boljih plaća i radnih uvjeta. Dakle, podržavam da se pokuša poticati kolektivno pregovaranje, ali nisam sigurna da je ovo dobar način za to, pitanje je i koliko će ta odluka proći na sudu, a neki smatraju i da je takva odluka protuustavna. No, tu je i problem Zakon o reprezentativnosti. Problem je u tom prijedlogu da sindikati koji nisu reprezentativni i ne mogu tome pristupiti ovom tipu povlastice, pa čak i nositelji neke djelatnosti nisu reprezentativni u određenoj grani, pa moramo ići u izmjene Zakona o reprezentativnosti. Ja jesam za poticanja povećanja kolektivnog pregovaranja, ali nisam sigurna da će baš ovaj model i dovesti do toga – smatra Jelena Miloš iz platforme Možemo!
Mi ćemo rađe dopustiti da uvezu cijelu novu radnu snagu nego da poslodavci slučajno moraju početi dizati plaće da bi bili barem malo bliži pa makar Sloveniji, ako već ne EU