N akon što je vrh hrvatske diplomacije petljao s otvaranjem pristupnih pregovora Srbije s Europskom unijom, Srbija ipak ne odustaje od toga da Beograd i dalje bude postjugoslavenski “mali Haag”. Poslije zagrebačkog poništenja komunističke presude kardinalu Alojziju Stepincu, Aleksandar Vučić izjavio je da ne mijenja svoje mišljenje o njemu.
Dakle, za njega je kardinal i dalje ono čime je proglašen na montiranom političkom procesu. Gotovo to isto o Stepincu je nakon posjeta Vatikanu kazao i predsjednik Srbije Tomislav Nikolić. Srpski predsjednik i premijer i dalje nastavljaju po svome, tj. u staroj srpskoj mentalnoj shemi. U Hrvatskoj to srpsko ustrajavanje i ne izaziva čuđenje i pitanje kako Srbi mogu uvijek po svome.
Doista, dok naša diplomacija glede Srbije za EU ima jednu, a za nas drugu priču, srpski se stavovi čine postojanijim i kategoričnijim. Oni kažu da će i dalje primjenjivati zakone koji se odnose i na mogućnost suđenja hrvatskim braniteljima. Hrvatska vlast pak pokušava branitelje i sve druge uvjeriti da će u slučaju srpske primjene zakona o “univerzalnoj krivnji” Hrvatska blokirati daljnje srpske pregovore s EU. No pitanje je je li Hrvatska to u stanju učiniti jer je očito da je geopolitički interes EU da Srbiju preotme od utjecaja Rusije.
Unatoč tome što su Nikolić i Vučić rehabilitirali četništvo i četnike (pa i sebe), a proglasili se antifašistima, EU ih ipak želi pridobiti! U tome nastojanju, prije svega Njemačke i njezine kancelarke Angele Merkel, svoju ulogu ima i Hrvatska, odnosno njezina diplomacija.
EU je pri tome zapravo žrtva vlastite zablude, mišljenja da se Srbija može u zapadnjačko društvo namamiti ekonomskim razlozima. Ne poimaju da je prijateljstvo Srbije i Rusije istočnjački iracionalno, a ne zapadnjački racionalno. Rusija nije samo partner i podupiratelj Srbiji, nego, prije svega, tradicionalni “veliki baćuška”. Srbija oslonjena na Rusiju vodi politiku rukovođenu svojim nacionalnim interesom. To je u tradiciji srpske politike i osobito njezine diplomacije.
Srbija je odvajkada o državnom trošku na školovanje i studije slala najdarovitiju djecu i mladiće. Između njih najbolji su pak izabirani u diplomaciju.
Hrvati su, s druge strane, tijekom povijesti često odrađivali poslove za druge ne vodeći uvijek računa o hrvatskom interesu. Slična se politika, izgleda, vodi i danas. Dok se Vladina diplomacija ponaša prema instrukcijama iz Bruxellesa, Kaptol pak slijedi naputke iz Vatikana. Pristalo se i na paradoksalno formiranje mješovite komisije sa Srpskom pravoslavnom crkvom da bi se formulirao tobože neki “povijesni pravorijek” o kardinalu Stepincu!
Ipak, u odnosu prema Hrvatskoj Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić ostaju isti. Oni izgleda još uvijek nisu skinuli negdašnje uniforme.
>> Vučić o poništenju presude Stepincu: Srbija će uvijek biti na strani antifašizma
ne mogu vjerovati da se u hr pocinje pisati na pravi nacin o ovim spodobama...