Subota 30. svibnja
Je li Milanoviću jako krivo što nije u HDZ-u?
Predsjednik države misli da javnost nema ni pamćenja ni pameti pa će reći da je današnji Dan državnosti HDZ izglasao u Saboru kao što može izglasati bilo što drugo. A mi bedaci u to ćemo povjerovati jer nam je iz mozga izbrisano da je njegova stranka također zahvaljujući tome što je imala vlast i većinu u Saboru s HSLS-om mogla promijeniti datum Dana državnosti. Već dugo razmišljam o pravim razlozima Milanovićevih bjesomučnih napada na HDZ, kojemu ustrajno zamjera ono što čine sve vladajuće stranke na svijetu, i čini mi se da sam ih otkrio. Milanović, “spasitelj ljevice, ali ne i ljevičar”, nije napravio karijeru u SDP-u, u koji se učlanio s 33 godine, iz ideoloških motiva, nego mu je to bio izbor u odluci da političku karijeru napravi – toj se stranci ponudio, prihvatila ga je i tako je krenulo. Ali je osporavao Plenkoviću ulazak u HDZ jer on zapravo pripada liberalnom krilu SDP-a. Osporavao mu je izbor. Bit će da je s vremenom shvatio kako je Plenkovićev izbor za državničku karijeru bio puno bolji pa mu je zavidan te se na HDZ okomljuje zato što mu sam ne pripada. I kamo bi drugdje nego HDZ-u pripadao netko čiji je djed, kako sam reče, bio ustaša i kome su Srbi “šaka jada”!?
Nedjelja 31. svibnja
Mahanje milijardama pred nosom sirotinje
Plan EU o 750 milijardi eura za oporavak gospodarstva zasad je samo prijedlog, ali hrvatskoj vlasti dobrodošao da i dalje iskazuje svoju odanost Bruxellesu i nastavi raskošni ples s milijardama koji će sirotinja gledati s divljenjem. Vlast je nešto učinila za zemlju tek kad je konkretnom čovjeku plaća s pet povećana na osam tisuća kuna, a sve ostalo je manipuliranje javnosti. No ni Plenković ni ministar Marić ni drugi nikad se ne hvastaju malim iznosima za male ljude nego se drže one skolastičke da se nipošto konju ne smiju otvoriti usta kako bi se izbrojilo koliko ima zubi. Jer kad bi se ta vulgarnost učinila, vidjela bi se slika stvarnosti u kojoj se prije političke karijere skromna Dubravka Šuica, koja sada, s ministrom Marićem i Vladom, “raspodjeljuje” milijarde EU koje će dobiti Hrvatska, silno bogatila dok su stotine tisuća njezinih sunarodnjaka siromašile i bile prisiljene na bijeg iz zemlje. Kako Plenkovića, Marića, Šuicu i drugove nije sram širiti milijardski optimizam nasuprot crnim prognozama ekonomista koji najavljuju i enormno zaduživanje u inozemstvu? Nije ih sram jer imaju policiju, vojsku, sudstvo i druge institucije koje štite njihovu nesposobnost i gramzivost.
Ponedjeljak 1. lipnja
Hoće li neredi Ameriku još više razjediniti
Glasoviti Samuel Huntington, u nas poznat po “Sukobu civilizacija”, u knjizi “Tko smo mi” o američkom identitetu i identitetima, jedinstvu i nejedinstvu, na više se mjesta pita hoće li Americi uvijek biti potrebna ugroza, novi 11. rujna, da bi se ujedinila. Jesu li sadašnji neredi diljem zemlje, nakon ubojstva Afroamerikanca Georgea Floyda, novi 11. rujna ili će ti događaji Ameriku još više razjediniti? Pokazat će vrijeme, no već sada je iz prosvjeda, u kojima ima razbijanja, paleža i pljačke, očito da se ne radi samo o rasizmu i reakciji na njega, nego je eksplodiralo nasilje okrenuto protiv države prema kojoj se nema ni trunka poštovanja. Koliko toga nepoštovanja, koje se u nekim vremenima izražavalo ili prikrivalo “povratkom korijenima”, ima ne samo među crncima nego i među drugim narodnosnim skupinama? Ima li u njemu dubinske mržnje prema zemlji u kojoj se živi, trajne nepomirljivosti prema Anglosaksoncima koji su u povijesti činili nezamisliva zla, a i danas su dominantna skupina koja upravlja Amerikom i diktira njezine vrijednosti? Kako god sadašnji sukobi završili, najmoćniju silu svijeta povijest će uvijek stizati, pa i u tragičnim inačicama.
Utorak 2. lipnja
Što nam kazuje Milinovićev pad s motora
Da je Darko Milinović ostao u HDZ-u i uspeo se visoko u hijerarhiji stranke te bio siguran da će uspjeti na skorim izborima, možda i ne bi stradao kao bajker pri brzini od 230 km na sat. Ovako, kad vrhunske domete nije postigao u politici, “osvetio” se na motociklu, makar je bio sam sa sobom pokazao je kako mu Plenković nije do koljena te se sam sa sobom i sudario. Najmoćnija bajkerska međunarodna skupina, osnovana u Americi, Hells Angels, jako je poznata, nažalost, i po demonstracijama svoje snage izvan vožnje. Sulude vožnje motociklom metafora su težnje za nekom moći, koja može biti i politička vlast, što je vjerojatno slučaj u Milinovića. No čemu tolika brzina? Kamo se to bajker žuri? Progoni li ga tko ili hita ljubavnici? Uživa li u opasnosti? Mislim da je ovo odgovor – hoće srušiti Božje i prirodne zakone, odvojiti se od zemlje i vremena, dokazati se u nečemu što nije dokaz ničega. Političar mora imati reprezentativan stan, kuću, vikendicu, reprezentativan automobil i jahtu, ljetovanje u nekom kultnom turističkom odredištu, maksimalnu brzinu u vožnji, ljubavnicu kojoj će kupovati skupe darove, djecu na elitnim svjetskim sveučilištima... To je, a ne Hrvatska, njegova Lijepa Naša.
Srijeda 3. lipnja
‘Kninska kraljica’ zakonito je čedo vlasti
Nikad kraja priči o Josipi Rimac. No lijepa i mlada političarka nije iznimka nego pravilo – ljudi se ne bave politikom radi općeg dobra nego radi osobnoga bogaćenja. To je pravilo ukorijenjeno i u narodnoj psihi, u svim hrvatskim krajevima normalno je da političar ima ono što drugi nemaju, da se bogati. To je tisućljetno nasljeđe iskustva s vladarima i pripadnicima različitih službi koji su im bili odani, a i sami su bili povlašteni. Mito za narod nije grijeh nego običaj, raskoš u kojem žive vlastodršci nije moralno upitna nego je moralni pejzaž u kojem društvo živi. Vlast se doživljava kao vlasnik države pa, kad se pojavi neki slučaj sličan Josipi Rimac, uvijek je riječ o poimanju državnoga kao svoga. I manje-više nijedan političar nije imun na taj posvojni odnos prema društvenome. Dok god se moglo, Plenković je štitio svoje brojne ministre i druge suradnike koji su zbog korupcije morali otići. A ne tako davno na proslavi obljetnice HDZ-a u Kninu je izjavio: “Uvijek mi je drago doći u Knin, a jedan od razloga za to svakako je i Josipa Rimac.” Koliko god je sada gazio i ismijavao, ona nije crna ovca vlasti, nego njezin proizvod. Jedan od rijetkih kojega imamo za izvoz.
Četvrtak 4. lipnja
I Škoro će o Stepincu pitati pravoslavce
Kad vam izmiče vaša osobnost pa je tražite, zaustavit ćete se na nekoj koja će je najbolje zamijeniti. Tako se u HTV-ovoj emisiji “1 na 1” Miroslav Škoro zaustavio na papi Franji te kazao: “Ja sam tamo gdje je on, po svom svjetonazoru, i mislim da je to nešto što ne možemo svrstati ni desno ni lijevo.” No ima ih koji nisu “tamo gdje je on” baš zato što se i te kako svrstao. Formirao je povjerenstvo za kanonizaciju Stepinca u kojem su i predstavnici Srpske pravoslavne crkve koja je 2006. godine kanonizirala dvojicu četničkih koljača i koja je bila jedan od najglasnijih huškača na rat protiv Hrvatske. Tako se južnoamerički ljevičar Bergoglio okrenuo protiv hrvatskog kardinala i Hrvatske te nastavio tradiciju ljevičarskih prosrpskih krugova. Njegov pročelnik Angelo Becciu izjavio je o Stepinčevoj kanonizaciji kako tek treba “proučiti situaciju” nakon svršetka rada katoličko-pravoslavne komisije, a sa sluganskog i kukavičkog Kaptola tom se sramotnom nijekanju volje Ivana Pavla II. i Benedikta VI. nitko jednom riječi, pa ni licemjer Miklenić, nije usprotivio. Sada je Škoro tom sluganstvu dao političku lemozinu, valjda u nadi da će mu biti uzvraćeno, da će koji glas biti “tamo gdje je on”.
Petak 5. lipnja
Svađe u vlasti oko mrtvog tijela EU
Kad je prije oko mjesec i pol dana otkaz dobilo i na ulicu izbačeno pedesetak djelatnika trgovačkog društva Rijeka 2020. – EPK, mediji su pisali – EPK više ne postoji. Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, kojemu je, kao i svekolikoj hrvatskoj vlasti, godinama EPK bio povijesni ures i razlog za gotovo svakodnevni trijumfalizam, nije pokazao osobito žaljenje zbog sudbine tih djelatnika niti im je u Rijeci, koliko se zna, kao stručnjacima ponuđeno da rade na nekim drugim poslovima kojim bi promicali europsku Rijeku. Ali pošto je Andrej Plenković rekao kako “očekuje da policija i DORH procesuiraju SDP u Rijeci zbog javne nabave oko EPK”, riječki je gradonačelnik vrisnuo jer SDP nema veze s EPK: “Ovaj projekt nadrasta stranačku politiku, nacionalan je, europski. Nadrasta i mene i vas.” Čime to nadrasta “i mene i vas” kad više ne postoji jer ga je pomela korona? Ponovno se javlja Plenković i kaže kako “samo treba imati ista mjerila prema svima, i tu nema pritiska.” I Obersnel i Plenković i ovaj su put pokazali što im znače mitovi EU, a očito je što se događa u Hrvatskoj kad se neki od tih mitova sruše – žrtve su njezini ljudi, a vlastodršci se kolju oko mrtvih tijela EU kao oko fetiša.
Josipa Rimac čedo je HDZ-a, partije infiltrirane u sve pore hrvatskog društva, pije nam krv, kvari sustav i umanjuje vjeru u bolje sutra. Jasno se to vidi i po ponovljenom suđenju najdomoljubnijoj zajednici u povijesti svemira. Čudno da nisam vidioo spomen komunističkog mentaliteta, ali kad se radi o HDZ-u, autor to uspješno izbjegava. Činjenicama usprkos.