Svi na nogama pred 2000 ljudi, ovacije i trčanje počasnog kruga, a onda “Lijepa naša” za pobjednike Eurokupa mladih. Dinamo je iza sebe ostavio Bayern i Borussiju koje je pomeo sa po 3:0, Stuttgart koji je svladao u polufinalu i Herthu od koje je bio bolji u finalu, iako mu je nanijela jedini poraz...
Brojni su bili oni koji su se zapitali kakav to Dinamo raste u nogometnoj školi, ali i zašto prva momčad ne može tako. Nažalost, uobičajeno je da sve mlađi igrači odlaze i da ih se ne može zadržati, ali u Dinamovoj školi stalno rastu neviđeni talenti.
Tehnički smo bolji od svih
– Turnir je prekrasan, ima jake sponzore, da nije tako ne bi na njemu svake godine sudjelovale takve momčadi. Lijepo je sve to, turnir je medijski jako dobro praćen, jedan je od najvećih. A mi imamo djecu koja su u tom godištu, do 17 godina, sigurno među najboljima u Europi – kaže trener tih sjajnih igrača Jozo Bandić.
No, tako je u mlađim kategorijama, ali dobar dio tih talenata ne naigra se u prvoj momčadi.
– Kad vidim što rade ti klinci sa 17 godina, nije mi jasno što se dogodi poslije. Jedan PSG ima klinca od 18, pa 19 godina, a kod nas je sa 17 premlad, a sa 23 prestar.
Jeste li očekivali da možete pored tih velikana osvojiti naslov?
– Iskreno, jesam. Tjedan dana smo se pripremali za turnir, a ja sam sad bio četvrti put na njemu i znam kako to izgleda. Prošle godine smo od Kölna izgubili u finalu, 2011. smo ga osvojili, bila je to generacija Matea Kovačića, ali on nije bio s nama, Halilhodžić ga je priključio prvoj momčadi. Ni Alen Halilović nije bio lani s nama. No, sad su s nama bili Bojan Knežević i Ante Ćorić.
Odskaču od ostalih na turniru?
– Jako, od 27 golova, oni su zabili 18. Jest da je to dvoranski nogomet, ali igraju 4+1 na petmetarske golove i zahtjevan je kao veliki nogomet. A kad u devet ujutro uđete u dvoranu, do navečer ne izlazite.
Gdje će ti klinci biti za dvije-tri godine?
– Njih pet-šest napravit će sigurno ozbiljne stvari. Ne zato što to kažem ja, mogu kao trener biti subjektivan. No, Haiko Herlich je trener kadeta Bayerna, čovjek s 500 bundesligaških utakmica, Olaff Thon je trener Herthe. Pričali smo i o Alenu Haliloviću, ali sjeli smo poslije turnira i razgovarali. Kažu: Pa vi opet imate pet Halilovića! To su ljudi koji znaju što je nogomet, koji su vidjeli kako naša djeca razmišljaju, kako igraju, a iznenadilo ih je da možemo igrati u takvom ritmu cijelo vrijeme, i to protiv Nijemaca koji su inače u tome dominantni. Polufinale sa Stuttgartom proglašen je najboljom utakmicom u 25 godina turnira, bilo je 6:5 za nas, a pobjednički gol zabio je Ante Ćorić u zadnjoj sekundi s deset metara u rašlje. Kakve su to ovacije bile, delirij.
Došao je čovjek iz Göteborga, nakon što smo im u pet minuta zabili četiri gola, i rekao: Mogu vam se samo nakloniti do poda
Plavi su ondje sve oduševili, da nije tako svih ovih godina, ne bi ih zvali.
– To je vrhunski turnir, a mi smo taktički, ako ne bolji, onda tu negdje, a tehnički smo ispred svih. Došao nam je čovjek iz Göteborga, nakon što smo im u pet minuta zabili četiri gola, i rekao: “Mogu vam se samo nakloniti do poda.”.
Nije se klincima možda bilo lako naviknuti na takvo ozračje, pa ni na tako naporan turnir.
– Ako se ne pripremite, imate problema. Rekao sam dečkima da će biti izuzetno naporno, ali nisam ih pritiskao. Knežević je bio i prošle godine i on je igrače relaksirao. Rekao im je da će biti 15 minuta sprinta, da nakon svakoga gola svira glazba koja vas još diže. Nakon utakmice imate sat vremena da pojedete bananu, dignete noge u zrak da se opuste, obavite istezanje i idemo ponovno.
I tako do finala.
– E, onda je lijepo, kao u rukometu ili hokeju, ugase se svjetla, snop reflektora prati jednog po jednog igrača na centar. I kad onda čujete himnu... Prekrasno je, jer to je Njemačka, ljudi vole nogomet, dvorana je puna iako su ulaznice bile po 10 i 13 eura.
Na kraju je u finalu pala i Hertha, Ante Ćorić proglašen je najboljim igračem turnira. A Dinamo ga je uzeo iz Red Bull Salzburga, koji smo, eto, u Njemačkoj pobijedili s 4:1.
– Bili su tamo dečki s kojima sam igrao. A što će, čestitali su mi na igri, na naslovu pobjednika – kaže Ante ističući da je dobro izabrao.
– U Salzburgu su se promijenili ljudi, otišli su oni koji su me doveli. I kad je nazvao Zdravko Mamić, nismo dvojili i nismo pogriješili – kaže Ante i bez lažne skromnosti napominje da se nadao osvajanju turnira:
– Znam te momčadi, igrao sam puno puta protiv Bayerna, Borussije i znao sam da smo bolji, nije bilo treme, uvijek sam protiv njih igrao dobro.
Kneževiću je uzor Kovačić
Gdje se Ante vidi za koju godinu?
– Želio bih da se navijači vrate na tribine, još kad bi za to bile zaslužne i moje igre... Ali, trebam se prvo izboriti za prvu momčad - kazao je Ćorić.
– Znao sam naše mogućnosti, da smo jako dobri, a to što sam prvi strijelac samo je rezultat dobre igre cijele momčadi – rekao je Bojan Knežević te dodao:
– Suparnici jesu fizički jači, ali sve je ostalo na našoj strani, pogotovu tehnika. A i brži smo. Bilo bi drukčije na velikom nogometu, vjerojatno teže – zaključio je dečko koji je počeo igrati u Mladosti iz Ždralova kod Bjelovara. S deset godina je otišao u Slaven Belupo pa u Dinamo.
– Super mi je, društvo je odlično, dođu mi roditelji u Zagreb, a najviše mi fali brat.
Gdje se vidite za koju godinu, tko vam je uzor?
– Mateo Kovačić. Nadam se jednog dana igranju za prvu momčad – kazao je Knežević.
