Odmah nakon Drugog svjetskog rata (1945.), za samo godinu dana, završen je Nürnberški proces. Haaški traje gotovo četvrt stoljeća. U Nürnbergu su za ratni zločin optužena 24 njemačka nacista. Proces je bio brz i učinkovit, a Sud je agresora i njegov narod istinski suočio s ratnim zločinima. Nakon tog čuvenog procesa, koji su organizirali pobjednici, bilo je jasno rečeno tko je agresor, a tko žrtva. Odluke iz Nürnberga su prihvaćane kao pravedne i bile su u funkciji pomirenja. Možda je ista namjera postojala i prilikom kreiranja Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju. Međutim, rezultat je znatno drugačiji. Ovdašnji narodi još su više posvađani, a zasluge za to pripadaju i njihovim presudama.
Nakon rata devedesetih svi su znali tko je žrtva, a tko agresor. Haaški sud gotovo 25 godina urušavao je svoj autoritet dopuštajući da ga ideolozi rata ismijavaju. (Ne)osuđeni ratni zločinci, na čelu s Miloševićem i Šešeljem, uspjeli su tijekom suđenja izjednačavati odgovornost žrtve i agresora. I međusobno posvađati žrtve. U takvom ambijentu Bošnjaci posljednjih godina teret kolektivne odgovornosti prebacuje na žrtve zajedničkih krvnika.
Sutra “haaška petorka” presuđuje “hrvatskoj šestorci”, prvim ljudima Herceg-Bosne. Koja je nastala u ratnom vihoru. Hrvati su se na takav način politički, a kroz HVO i vojno štitili od srpskog agresora. Ni u jednom dokumentu Herceg-Bosne ne prejudicira se odcjepljenje od BiH, a poglavito ne pripajanje Hrvatskoj. U svim službenim dokumentima naglašava se kako je Herceg-Bosna dio BiH. Uostalom, zar bi Hrvati stopostotno glasovali za neovisnost BiH da su mislili drugačije.
Herceg-Bosna je unesena kroz Washingtonski sporazum u Federaciju, a kroz Daytonski u temelje BiH. HVO je komponenta Oružanih snaga BiH. I zašto onda Haag povijesne činjenice pretvara u suprotnost i tužitelji na temelju takvih konstrukcija čak traže da se proglasi udruženi zločinački pothvat. Njega jednostavno nije bilo. Zločina je bilo i oni jesu te trebaju biti sankcionirani. Ali, ako se već govori o nekom udruženom pothvatu, onda je to bio samo onaj za spas hrvatskog naroda i za obranu Bosne i Hercegovine. S obzirom na to da iz “šestorke” nitko nije optužen za individualne zločine, a zločinačkog pothvata nije bilo, jedina moguća odluka sutra može biti – oslobađajuća presuda. U protivnom bi to bio progon najmalobrojnijeg naroda i udari na temelje daytonske BiH.
Valjda Hrvatima neće još jednom 29. studenoga (AVNOJ – rođendan Jugoslavije) biti datum s gorkim okusom nepravde. Ako ništa drugo, baš kao i za raspadom bivše države, sutra neće žaliti ni zbog zatvaranja Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, ako ni zbog čega drugog, onda zato što je u svom nazivu nosio ime za njih mrske države. Zbog njezina raspada plaćali su tako visoku cijenu. I kroz razne sudske procese. Možda zbog toga Hrvatima i Hrvatskoj razni međunarodni sudovi (“šestorka”, Piranski zaljev, Ina...) do sada nisu bili skloni. Haag je sutra na popravnom.
