Ne laži, ne zaobilazi istinu, budi iskren... Prisjetite se koliko ste
ovakvih uputa čuli od roditelja kao djeca, a i ministri i političari su
nekada - ma koliko to nevjerojatno zvučalo - bili djeca. Ono što su im
nekad govorile majke netragom je izbrisano iz pamćenja u trenutku kada
su uskočili u odijela, tramvaje zamijenili službenim limuzinama, a
prenapučene urede kabinetima.
No, i nije neka novost što se našim dužnosnicima kojima smo povjerili
državu na vođenje omakne pokoja laž. Kakvi bismo bili građani kada
bismo im to zamjerili, poput, ne daj Bože, Mađara, koji su zbog laži
svoga premijera izlazili na ulice, palili autobuse i zgradu televizije.
Hrvati, tko zna zašto, svojim političarima praštaju previde, laži i
neispunjena obećanja. A oni pak zapanjujućom brzinom zaboravljaju svoje
grijehe i strastveno se bacaju u istragu nad onima koji su se na njih
drznuli uprijeti prstom i kakva li grijeha posumnjati u
iskrenost.
Važnije je bilo bez obzira na ovlasti istražiti tko se s
kojim vojnikom, kako i koliko dopisivao i koliko je SMS-ova
razmijenjeno u pokušaju da se građani obavijeste o tome gdje su njihovi
vojnici nego skupiti glave i priznati da su obmanuli porezne obveznike.
Vojnike su, bez znanja parlamentaraca koji daju konačno odobrenje za
izlazak vojnika izvan zemlje, poslali da čiste talibanska uporišta na
jugu Afganistana i to doslovce goloruke.
Gospoda iz vlasti očito smatraju da je lagati javnosti o tome gdje su
naši vojnici manje zlo od činjenice da je netko pokušao učiniti sve
kako bi se doznala istina.
RIJEČ - DVIJE
Kad je istina veći problem od laži
