Svaki stanovnik bivše Jugoslavije siguran je da se životni standard i uređenost Kosova ne može usporediti s Hrvatskom, kao i da su dvije ekonomije neusporedive po uređenosti i infrastrukturi, ali ljestvica Svjetske banke koja mjeri lakoću poslovanja i na koju se ovih dana referirala većina medija Kosovo smješta na 44. mjesto, odnosno čak 14 stepenica iznad Hrvatske. Hrvatsku su na toj listi prestigle sve zemlje Jugoslavije osim Bosne i Hercegovine pa i veći dio Europe, ali je utješno da smo ipak za korak bolji od Bugarske. Šalu na stranu, riječ je o tipičnom primjeru poludjele statistike, odnosno ljestvicama koje izvan konteksta vade određene parametre. Tako se u Doing Businessu ne mjeri makroekonomska stabilnost, razvijenost financijskog sustava, sigurnost zemlje, korupcija pa ni veličina tržišta.
To istraživanje mjeri fokusirana područja, njih deset, a riječ je o tome koliko vam dana treba da pokrenete tvrtku, dobijete građevinsku dozvolu, pristup električnoj energiji, registrirate imovinu ili pak dobijete kredit. Mjeri se i vrijeme potrošeno na plaćanje poreza, primjenu ugovora i provedbu stečajeva. Također se procjenjuje razina zaštite manjinskih dioničara u kompanijama i jednostavnost prekogranične trgovine. Hrvatska je u tom dijelu, odnosno po jednostavnosti uvoza i izvoza najbolja na svijetu. Točno ste pročitali – na prvom smo mjestu jer gotovo da ne postoji administracija, odnosno izuzetno je jednostavna. To ne znači da nema procedura vezanih za pripremu izvoza ili uvoza, već samo da je carinska služba dobro uhodana i da pred nju dolazite s hrpom papira i atesta, što znaju izvoznici.
Svjetska banka pak mjeri da nema procedura na granici i da vam treba samo sat vremena rada da biste osigurali izvoz ili uvoz. Najveći problemi evidentirani su pak u pokretanju poslovanja i izdavanju građevinskih dozvola po čemu smo tek 159. među 190 zemalja na svijetu. Doing Business, iako manjkav za procjenu ekonomije, može pokazati neke trendove. Hrvatska je tako u godinu dana s 51. mjesta pala na 58. mjesto.
Bugarska je pala i više pa smo je preskočili. Takvom smo sunovratu dijelom pridonijeli sami, a dijelom su nas drugi pretekli jer su provodili reforme. Tako je lani Svjetska banka izmjerila da nam je za pokretanje tvrtke trebalo sedam dana, a ove godine čak 22,5 dana. Zato smo pali za gotovo pedeset mjesta u tom dijelu. Srbija je sada puno atraktivnija jer se tvrtka registrira za pet dana i jeftinije nego u nas.
Građevinske dozvole uvijek su se u Hrvatskoj dugo čekale, ali lani je za njih u prosjeku trebalo pričekati 126 dana i koštale bi 9,5 posto vrijednosti projekta, dok se sada čeka 146 dana i cijena je narasla na gotovo 11 posto vrijednosti projekta. Srbija je pak jedanaesta u svijetu s procesom koji traje 106 dana, a stoji samo dva posto investicije. U Sloveniji je proces još 100 dana dulji nego kod nas, ali je tri puta jeftiniji. Na Kosovu pak dozvolu dobijete za 150 dana, a gotovo nevjerojatno zvuči podatak da na Kosovu priključak struje imate za 36 dana, a u Hrvatskoj za 65 dana. Pritom su uspoređivani Priština i Zagreb. Nevjerojatno, ali to je čar statistike.
Iz vlastitog iskustva mogu reći da je situacija puno gora nego smo ocijenjeni. Za obiteljsku kuću ne treba samo građevinska nego na žalost još jedna tolika procedura ishođenja uporabne dozvole. Papiri skupa teže cca 25 kg. Pri tome sko naletite na hdzsdphns bahatog uhljeba nećete ništa riješiti, ni mito ne pomaže. Možete jedino čekati dok vaš predmet dođe u nečije druge ruke. Moram reće da u birokraciji iža još pojoji normalan čovjek bez partijske knjižice, ali tek pokoji. Tako jr naša birokracija ponosbo na svjetskom začelju, predzadnja najgora. Lošije stoji samo država joja se i formalno raspada, Venecuela. Najgore od toga je što je HDZova partija uspjela iscenzurirati skoro sve medija pa javnost nije ni saznala za tu katastrofalnu listu.