Vrhunska hotelska prostitucija, koju niječe svaki hotelski menadžment,
zapravo je posao jednostavniji od bilo kojega drugog na svijetu.
Recepcionari u dosluhu sa svodnicima vode igru, a šefovi
hotela zažmire na jedno oko i dopuštaju ono što
zakon zabranjuje. Samo da zadovolje gosta. Jer, gost je uvijek u pravu.
Nekoliko hrvatskih recepcionara, neovisno jedan o drugome, pričaju nam
istu priču koja se svodi – na jedan telefonski poziv.
Poslovan čovjek, stranac, nakon dana prepuna sastanaka vraća se u
poznati zagrebački hotel. Večerao je, popio piće u baru. Sve mu je to
novo. Sam u nepoznatu gradu. Nervozan je, još se nije
navikao na “život” u hotelu. Mota se u predvorju,
nervozno cupka, ne zna kamo bi s rukama, pogledava prema recepciji.
– Kako vam mogu pomoći? – upita ga recepcionar.
– Ništa, ništa – odgovara
gost i nećka se: – Ma, zapravo, ima li u blizini kakav noćni
klub?
Bingo! Šifra je izgovorena. Nervozni poslovnjak tražio je
zabavu, društvo u sobi. Recepcionaru je to bilo jasno od
prve sekunde, ali nepisano pravilo posla jest da se ne nudi
ništa sve dok gost ne artikulira želju.
– Nažalost nema, ali mogu li vam kako drukčije pomoći
– nastavlja recepcionar.
Sve ostalo je legenda: nakon što gost, potiho i diskretno
kaže kakvu ženu želi, recepcionar naziva jednog od svodnika iz
privatnog telefonskog imenika i “naručuje”.
Djevojka, koja se ni po čemu ne razlikuje od bilo koje
vršnjakinje, nakon pola sata stiže u hotel. Nema golemih
dekoltea, mikrominica ni lakiranih štikli kakve
zamišlja svaki muškarac već na spomen
prostitutke. Prolazi pokraj recepcije. Ne zaustavlja se, samo zastane
sekundu i pogledom “pozdravi” recepcionara. I
odlazi prema dizalu. Vraća se nakon sat vremena. Opet isti ritual. Ovaj
put s nešto duljim zadržavanjem ispred recepcije. Uvijek na
istome mjestu, onome koje nije pokriveno nadzorom. Zaustavljanje i
okret prijateljice noći manevar je koji recepcionar čita
“gotova sam, dođi na dogovoreno mjesto”.
Tada svoj honorar, otprilike trećinu prostitutkine zarade, dobiva i
recepcionar, neizostavna karika u poslu vrhunske hotelske prostitucije.
No, novac nikada ne dobije u hotelu. Ovisno o dogovoru, prostitutka ga
čeka ispred hotela, i opet pazeći da ne stoji na mjestu koje snimaju
videokamere. U sekundi mu preda “honorar” i odlazi.
Nema priče, samo tih i brz pozdrav.
Tako to izgleda kad gost hotela s cijelim garnizonom zvjezdica poželi
malo razonode. Sve će to poreći svaki hotelski menadžment u Hrvatskoj,
ali činjenica jest da je to uobičajena usluga koju hotel ne navodi u
ponudi, ali osoblje je odrađuje na razini bilo koje druge usluge.
Službenog cjenika nema. Ali jedan sat ženskoga društva stoji
od 150 eura naviše. Recepcionaru, dakle, pripada 50 eura.
– To je neka tarifa. Oko 30 posto zarade. A kako se
isplaćuje, to je drugi par rukava. Ispred hotela, nakon svakog klijenta
ili jednom u nekoliko dana. Nekada plati makro, a nekada prostitutka.
Sve ovisi o dogovoru. Ali nikada se nije dogodilo da recepcionar ne
dobije svoj dio kolača – priča nekadašnji
recepcionar s bogatim stažem u noćnim smjenama.
Što se tiče djevojaka, nema pravila. Hrvatice i strankinje.
Čiste, uredne, s obveznim paketićem kondoma u torbici. Nisu samostalne,
rade za svodnika koji se brine za njih, dovozi ih pred hotel i dolazi
po njih nakon obavljena posla.
– Makroi nisu nužno muškarci. Sve je
više žena. A njihov posao, kada bi se zatajila njihova
struka, ne razlikuje se od posla bilo kojeg menadžera: imaju poslovne
sastanke. Dolaze u hotel i nude svoje djevojke kao da je riječ o
hotelskim šampončićima ili ubrusima. To je pravi marketing
– pripovijeda nekadašnja recepcionarka koja je u
desetogodišnjoj karijeri radila u nekoliko vrhunskih hotela
u Zagrebu. Osim žena, pripovijeda, sve su traženije muške
prostitutke. I među muškarcima, i među ženama.
– A frajera je malo. Zato postižu dobru cijenu. Pogotovo oni
koji pristaju na homoseksualni odnos. Oni za sat ili sat i pol mogu
zaraditi i do 500 eura – kroza smijeh otkriva sugovornica:
– Cijena je takva jer je i klijentela takva.
Muškarce naručuju u pravilu stranci.
Hotelska prostitucija cvate od ponedjeljka do četvrtka, kad su hoteli
puni poslovnih ljudi. Prostitutke se naručuju od 22 sata nadalje. S
gostima do ponoći nikad nema problema, a oni koji cure naručuju oko
jedan ili dva ujutro uvijek predstavljaju rizik.
– Tada su velike šanse da je gost pripit ili pijan
te da bi se curi u sobi svašta moglo dogoditi –
kaže nam recepcionar i kroza smijeh opisuje posve suprotnu situaciju:
– Prostitutka je dobila zadatak tuširati se, a
gost je za to vrijeme skakao po krevetu. Nije ju ni taknuo. Za 150 eura.
PROSTITUCIJA S PET ZVJEZDICA Uprave hotela zažmire na jedno oko dok recepcionari vode milijunski biznis kojim goste, uglavnom strane poslovne ljude, dovode do ekstaze