Ujedinjeni narodi su osnivanjem takozvanih ad hoc sudova za posebna
krizna žarišta u svijetu, poput Međunarodnog kaznenog suda
za bivšu Jugoslaviju ili Ruandu, otvorili novu stranicu
povijesti u međunarodnom kaznenom pravu. U tome su bili složni svi
sudionici konferencije koja je održana o tome u pravnom studiju
sveučilišta Yale.
U raspravi o ulozi Haaškog suda – koja bi, kako
stoji u osnivačkom statutu, trebala biti i pomirbena za sukobljene
strane te pomoći u stabilizaciji regije – zanimljive su bile
i ocjene o primjeni doktrine zapovjedne odgovornosti te utjecaju
politike na rad Suda. Zaključuje se da bi većina iskustva iz ad hoc
suda za bivšu Jugoslaviju mogla biti korištena i
u radu Stalnog međunarodnog suda pravde, ali pitanje jesu li onda
procesi u Haagu “pokusni kunić” iz laboratorija
svjetskih moćnika? Upravo u optužnicama hrvatskim generalima
haaško je tužiteljstvo primijenilo, kako tvrdi profesor
Antonio Cassese, široko tumačenje “zapovjedne
odgovornosti” i “udruživanja radi zločinačkog
pothvata” te je uvjeren da su to novine u međunarodnom
kaznenom pravu.
Kazniti individualni
zločin
Profesor Mirjan Damaška negativno je ocijenio propis prema
kojem se zapovjednik koji propusti kazniti ratnog zločinca kažnjava kao
da je osobno počinio taj zločin. – Smatram da nije dobro da
međunarodno kazneno pravo bude u raskoraku sa shvaćanjima koja
prevladavaju u društvu, u kojem i laici razlikuju ratnog
zločinca i osobu koja ga propusti kazniti ili prijaviti mjerodavnim
službama. Po laičkom je shvaćanju taj propust lakše kazneno
djelo – kazao je prof. Damaška.
George Fletcher, profesor prava na sveučilištu Columbia u
New Yorku, kritički je govorio o zapovjednoj odgovornosti i
“udruživanju radi zločinačkog pothvata”, koji se
primjenjuju na Sudu u Haagu za bivšu Jugoslaviju.
–Ne možemo zatvarati oči pred dvostrukim kriterijima na
međunarodnoj razini. Zaključujem da se upravo na tom sudu vidjelo da je
međunarodno pravo zastarjelo. Individualna krivnja je prioritet, a ne
grupno osuđivanje i zločinačke organizacije jer žrtve uvijek znaju lice
stvarnih zločinaca. Njima nije zadovoljština osuditi
organizaciju, nego pojedinca koji je počinio kaznena djela –
kazao je Fletcher.
Fletcher naglašava da je “zajednički zločinački
pothvat“ postao omiljeno oružje tužiteljstva jer mu u velikoj
mjeri olakšava teret dokazivanja. Damaška
upozorava da tu doktrinu ne nalazimo u propisima haaškog
Statuta, nego ju je jednom presudom formulirao Sud u vrijeme dok mu je
predsjedao Antonio Cassese. Iako mnogi tvrde da je ta doktrina
postojala i prije u međunarodnom kaznenom pravu te da Haaški
sud nije retroaktivno stvorio to novo pravo, Damaška je
izrazio mišljenje da se“ to ne može reći za sve
varijante te dosta maglovite doktrine o zločinačkom pothvatu“.
Ono što bi i hrvatska javnost voljela doznati od svjetskih
pravnih stručnjaka jest i odgovor na pitanje bi li se ista pravila o
zapovjednoj odgovornosti, koja se primjenjuju u radu ad hoc suda za
bivšu Jugoslaviju, mogla primijeniti na Engleze ili
Amerikance zbog rata u Iraku.
Ugledna profesorica međunarodnog prava i diplomacije na John Hopkins
sveučilištu Ruth Wedgwood otvoreno je odgovorila da
“politika igra značajnu ulogu u međunarodnoj
pravdi”. Poznata i po oštrim komentarima o
hrvatskoj suradnji s Haagom, na konferenciji je podsjetila kako
“Zagreb nije želio izručiti sve dokumente za slučaj
Blaškić i da je tu svoje prste imala politika“.
Podržavala je spornu odluku Haaga da Hrvatskoj ne dopusti status
“prijateljice suda” u postupku u kojem dvije
optužnice terete predsjednika Tuđmana za člana zločinačkog pothvata.
Lomila je neuspješno pravna koplja s Damaškom u
predmetu sub poene ministru obrane Šušku i među
onim je pravnim stručnjacima koji su uvjereni da bez upletanja politike
ne bi bilo dovođenja optuženika u Haag, uključujući
Miloševića.
I Cassese se slaže da je međunarodno kazneno pravo puno više
uvjetovano politikom od nacionalnog ili unutarnjeg prava.
– Međunarodni su zločini poput genocida ili pokolja
širih razmjera te imaju kolektivni karakter i političke su
prirode. Dok državni suci imaju na raspolaganju sudsku policiju,
međunarodni se suci moraju obratiti nadležnim državama i tražiti od
njih da pronađu dokaze, da provode istrage i uhićenja. Gdje postoji
ovisnost međunarodnih sudskih istražitelja o dobroj volji vlada, nužno
je postojanje pregovora i kompromisa – kaže Cassese.
I Christine Chung, profesorica prava na Yaleu, bivša
tužiteljica Stalnog suda pravde, naglasila je potrebu da se
poštuju prilike na terenu, podsjećajući da bi svaki sud
trebao razmišljati i o tome koliko pridonosi glavnim
ciljevima zbog kojih je osnovan, a to su pomirenje i povratak
povjerenja među sukobljenima.
Zaključuje da će iskustva iz ad hoc sudova biti implementirana u Stalni
sud, a to argumentira i ponašanjem Velike Britanije, koja je
procesuirala svoje vojnike koji su sudjelovali u mučenjima u Iraku.
Pitanja za Vijeće
sigurnosti UN-a
Neosporno je da je engleski premijer morao
“predvidjeti” da će slanjem vojske u Irak neki od
vojnika počiniti zločine pa bi se širokom primjenom doktrine
zapovjedne odgovornosti koja se koristi u slučaju hrvatskih generala
trebao naći na optuženičkoj klupi. Tu na scenu, zaključeno je na
konferenciji, dolazi snaga jačega jer u međunarodnim političkim
odnosima nemaju istu težinu London i Zagreb, pa je kredibilitet ad hoc
sudova zbog posljedica volje političkih moćnika u očima malih naroda
ozbiljno narušen. Hoće li Stalni međunarodni kazneni sud
prihvatiti doktrinu o zajedničkom zločinančkom pothvatu, još
je neizvjesno.
Većina pravnih stručnjaka poput Damaške nada se da će, ako
se to ipak dogodi, ona biti puno jasnije određena nego na Sudu za
bivšu Jugoslaviju, iz čijeg se rada zbog brojnih neuspjeha
mogu izvesti i brojne pouke. A kako je moguće da ad hoc sudovi bez
međunarodne provjere sami sebi dodjeljuju široke ovlasti
praveći i od Hrvatske svoj znanstveni pravni laboratorij, pitanje je
koje bi naša službena politika trebala češće
postavljati na svjetskim konferencijama, ali i osnivaču Tribunala, to
jest Vijeću sigurnosti UN-a, u kojem smo već godinu dana nestalna
članica.