Jučer smo na press-konferenciji na Iblerovu trgu svjedočili iznošenju razrađenog plana koji se slobodno može publicirati pod naslovom: Kako je Bernardić naumio izbaciti Plenkovića iz Agrokora.
Jer kako protumačiti SDP-ov prijedlog za spas Agrokora u pet točaka osim kao suludi pokušaj šefa oporbe da preuzme kontrolu nad najvećim insolvencijskim procesom u državi. Predlaže tako Bernardić da tročlana uprava odgovara parlamentu i da mu podnosi mjesečna izvješća, a da se potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić makne iz čitavog slučaja. Legitimno je iz pozicije oporbe predlagati zakonske izmjene, boriti se za vlastite ideje, u konačnici i propisanim procedurama tražiti smjenu pojedinih ministara ili čitave Vlade. Međutim, prije svake akcije potrebno je procijeniti politički tajming, treba imati argumente kao i racionalne razloge zbog kojih se neki zahtjev pokreće. To bi, uostalom, trebao biti temelj za gradnju vjerodostojnosti svake političke opcije. U slučaju SDP-ova prijedloga, čini se, izostale su sve tri komponente. Svaka čast na prijedlogu za spas Agrokora, svaka ideja koja može pridonijeti lakšem ostvarenju cilja dobro je došla.
Međutim, nikako se oteti dojmu da bi prijedlog socijaldemokrata bio efektniji da je predstavljen na dan kada je Ante Ramljak podnio ostavku, a premijer nakon dva tjedna šutnje u slučaju „savjetnici“ izašao pred javnost bez rješenja. Ne bi manji efekt prijedlog polučio ni da je iznesen dan poslije, kada se još nije znao epilog oko Vladina povjerenika. Međutim, izlaziti s idejama o sastavu uprave i izmjenama lex Agrokor isti dan kada Vlada slavodobitno predstavlja novog povjerenika i njegovu zamjenicu, prethodno dobivši podršku svih glavnih igrača iz procesa, potpuno je promašeno i zapravo upućuje na političko bauljanje u trenutku kada, sve je očitije, oporba nepovratno propušta pokrenuti iole suvisliju akciju parlamentarnog napada na Vladu. Što se SDP-ovih argumenata tiče, iz njihova prijedloga jasno je da na Iblerovu trgu nitko ne razumije suštinu i kompleksnost procesa koji se odvija u Agrokoru posljednjih desetak mjeseci.
Inzistirati na tročlanoj upravi koja odluke donosi konsenzusom može samo netko tko nikada nije bio ni blizu vođenja nekog ozbiljnog poslovanja. U prijedlogu SDP-a nedostaje samo stavka da trećeg člana uprave predlaže oporba! Da proces treba biti transparentniji, slažu se svi. Uostalom to je bio i jedan od zahtjeva koje su pred premijera postavili i glavni vjerovnici Agrokora. Međutim, prijedlog da uprava svakih mjesec dana, umjesto ministru gospodarstva, izvješće o svom radu podnosi Saboru znači i SDP-ovo negiranje političkog sustava unutar kojeg egzistira, kao i nepoznavanje elemenata insolvencijskog procesa u okviru kojeg se rješava slučaj Agrokor. Podsjetnika radi – Vlada predlaže povjerenika, a imenuje ga sud, koji onda s pozicije Ustavom garantirane neovisnosti pravosuđa kontrolira proces. Istovremeno, parlament kontrolira i odobrava rad Vlade. Kome to nije jasno, nije mu mjesto u političkoj areni.
NAravno da ne razumiju proces restrukturiranja i povr4ata dugova kada nitko od njih nikada nije ništa radio u realnom sektoru već se cijeli život bave prodajom buteljirane magle u vidu izmišljene političke priče o lažnoj demokraciji. Nitko osd njih nikada nije realnim radom zaradio jedne kune, niti će: Od njih nema sreće niti dobrog rješenje, oni brinu samo za sebe i svoje. Tako je bilo za juge tako je sada i takvi će ostati. Neradnici, ljenčine, probisvjeti i prodavači magle.