Premda se izraelska vojska, koja slovi kao najmoćnija na Bliskom
istoku, u ratu protiv Hezbollaha koristila svim raspoloživim oružjem,
brojni analitičari smatraju da je prvi put od osnutka izraelske države
izišla iz rata kao gubitnik. Naime, u ratu koji je trajao 33 dana
Izrael nije ostvario niti jedan od ciljeva radi kojih je pokrenuo vojnu
akciju. No Izraelce najviše pogađa to što je njihovu vojsku, koja je u
prošlim ratovima porazila sve arapske vojske, pobijedila skupina
muslimanskih fanatika.
Napad svom žestinom
Poznato je da je izraelska vojska 12. srpnja, nakon što im je Hezbollah
oteo dvojicu vojnika, u akciju krenula odmah i svom žestinom.
Zrakoplovi i ratni brodovi već u prvim naletima sravnili su za zemljom
glavni stožer Hezbollaha, dom njegova tajnika, šeika Hassana
Nasrallaha, te sve objekte kojima se služila ta ogranizacija, od zgrade
TV-a, do kulturnih, vjerskih i zdravstvenih ustanova.
Izraelska vlada imala je sve preduvjete da porazi i uništi Hezbollah.
Osim suvremenog oružja i potpore SAD-a, zeleno svjetlo za akciju dale
su i mnoge druge zapadne pa čak i neke arapske zemlje. Naime,
Hezbollah, koji je s vremenom ideološki i politički osnažio, opasnost
je za cijelu regiju, pa i za sam Libanon. Izraelski premijer Olmert
proglasio je 12. srpnja otvoreni rat protiv Hezbollaha nazvavši vojnu
operaciju "Vrelom kišom". Ciljevi operacije bili su oslobađanje dvojice
otetih vojnika te potpuno uništenje Hezbollaha.
U prvih pet dana rata izraelska vojska zaista je uništila
infrastrukturu Hezbollaha te slavila konačni poraz te organizacije.
Međutim, baš u to vrijeme glavni tajnik Hezbollaha Hassan Nasrallah
pozvao je preko malih ekrana svoje pristaše da se svim raspoloživim
sredstvima odupru izraelskoj vojsci. Istodobno su Hezbollahovi
projektili kratkog i velikog dometa počeli padati po sjeveru Izraela, a
nedugo potom uništen je i izraelski ratni brod usidren u blizini
beirutske obale. Od tada su stvari za Izrael krenule neočekivanim
smjerom.
Naime, nakon prvotnog šoka, Hezbollah je preuzeo inicijativu i, dok su
izraelske granate padale po cijelom teritoriju Libanona, na sjever
Izraela svakodnevno ispaljivao više od 250 projektila. To je pokrenulo
veliki val izbjeglica (100.000), koje su krenule prema Jeruzalemu i Tel
Avivu. Ne bi li spriječio raketiranje sjevera Izraela, politički vrh
predložio je pokretanje nove kopnene operacije radi okupacije juga
Libanona, sve do zapadne obale rijeke Litani, ili 20 km unutar
teritorija Libanona.
Izraelski padobranci i specijalne jedinice u brigadi Gulani operaciju
su započeli na tri fronte, u mjestima Maruon Alras, Aitarun i Bint
Jubiel. Međutim, baš tu doživjeli su veliko iznenađenje. Odmah nakon
ulaska na libanonski teritorij gerilci Hezbollaha uništili su im pet
najmodernijih tenkova, generacije IV, te ubili devet, a ranili 50-ak
vojnika.
Veliki gubici
Borba koja je na tim područjima trajala tjedan dana izraelskoj je
vojsci donijela velike gubitke u ljudstvu i tehnici te ju je vratila na
početnu točku. Potom su uslijedili još jači zračni i topnički udari po
tim područjima. Izraelci su u akciju krenuli s više od 40 tisuća
vojnika, uz snažnu potporu zrakoplova i helikoptera, te su se uz
žestoku borbu s gerilcima Hezbollaha uspjeli probiti na nekoliko mjesta
u libanonskom teritoriju.
Ipak, najteži udar izraelska je vojska pretrpjela u dolini Hujeir, u
blizini grada Kihama, poznatoj kao Dolina smrti, i u pograničnom selu
Aita Al Shab, gdje su ostali bez 50-ak vojnika i 37 tenkova. Borci
Hezbollaha u tim su se borbama koristili najubojitijim oružjem ruske
proizvodnje, koje su Rusi prodavali Siriji. Planirani dolazak do rijeke
Litani izraelskoj vojsci odjednom je postala nemoguća misija.
UN-ova rezolucija 1707, koja poziva zaraćene strane na prekid vatre i
povlačenje izraelskih snaga izvan granica Libanona te raspoređivanje
libanonske vojske uz međunarodne snage na jugu Libanona, sigurno je u
ovoj neočekivanoj situaciji na bojištu bila jedini izlaz za Izrael.
Izraelski mediji svoju su vojsku prikazali kao gubitnike jer
nijedan cilj nije ostvarila: nije uništila Hezbollah niti ga je
potjerala iza obale rijeke Litani, a nije oslobodila ni dvojicu otetih
vojnika. Kao glavnog krivca Izraelci spominju svoju obavještajnu službu
Mosad, koja je unatoč reputaciji najmoćnije službe na svijetu,
previdjela suvremeno oružje kojim se koristi Hezbollah. Možda je još
jedina utjeha Izraelu protestna nota upućena Rusima zbog naoružavanja
Hezbollaha.
I dok se međunarodne snage pripremaju za dolazak i raspoređivanje u
Libanonu, zaraćene strane pripremaju se za novu rundu rata.
U ratu koji je trajao 33 dana izraelska vojska, najmoćnija na Bliskom istoku, nije ostvarila niti jedan od svojih ratnih ciljeva