Opet su nas prekinuli u sanjarenju. A izgledala je tako primamljiva ta ideja da poslodavci radnicima sufinanciraju ljetovanje. Mediji su se raspisali o tome da u Mađarskoj postoje tzv. Szep turističke kartice koje su poslodavci, njih oko 26.000, podijelili radnicima. Broj domaćih gostiju kojima je iz vedra neba sjelo po 1500 eura porastao je za trećinu, povećani su i ukupni prihodi, što je odmah za oko zapelo našem ministru Antonu Klimanu dok je uz jutarnju kavicu listao strane turističke tiskovine i tražio ideje kako nadmašiti lanjske Lorencinove rezultate (da je Kliman neki stripovski, marvelovski junak, kao član Tim’s Teama zadužen za borbu protiv ćudljive klime koja bi mogla uništiti turističku sezonu, iznad glave bi mu u tom trenutku zasvijetlila žarulja). I odlučio je, čitamo, raspitati se o tom mađarskom modelu, pa ako se pokaže primjenjivim i s ove strane žice orbanice, da i Hrvatska počne dijeliti subvencije.
Radnicima jeftinije ljetovanje, tvrtkama porezne olakšice, državi sretni birači. Win-win-win situacija! Naravno, Hrvati nisu Mađari, pa bi, razmišljao je, trebalo prije tiskanja kartica spriječiti moguće manipulacije, da u malim oglasnicima ne osvanu oglasi tipa “Mijenjam karticu za godišnji za gotovinu za zatvaranje kredita”. Svašta premorenim radnicima pod vrelim suncem može pasti na pamet, pa i to da s tom karticom pokušaju kupiti nove PVC prozore ili ljetne gume. Ili pokriti dug za plin iz sezone grijanja. Mogao bi netko pomisliti da bi tu pomoć umjesto na wellness i prejedanja u hotelu, mogao iskoristiti za novi agregat u vikendici na Krku, koja je zadnji put obnavljana još prije rata. Ili u supermarketu napuniti pet-šest kolica sa špecerajem.
Slavonci bi se mogli počeli pripremati za sezonu, ali onu sjetvenu, pa bi brže-bolje krenuli u nabavu umjetnoga gnojiva. Međimurci? Oni bi iste sekunde kartice vratili poslodavcima uvjeravajući ih da je tih 1500 eura previše, da se sigurno radi o nekoj pogrešci. Pa toliko ne zarade četiri mjeseca! Mađari su, na primjer, moguće zloporabe otklonili tako da se tim karticama može plaćati samo u turističkim objektima. Kod nas ne bi bio problem premostiti i tu prepreku. Barem su Hrvati majstori u premošćivanju. Hoteli i restorani bi za dan-dva počeli prodavati autogume, bijelu tehniku... No, kako to već biva, iz sanjarenja nas je prenula mati Europska unija koja je mađarski model proglasila suprotnim nekoj direktivi. Kao, to je diskriminirajuće prema stranim gostima koji bi zbog državljanstva morali plaćali više cijene od domaćih.
Nijemci i Šveđani s trostruko većim primanjima, regresom i 13. plaćom, mogli bi se osjetiti manje vrijednima kad u restoranu sjednu pokraj domaćeg, autohtonog gosta koji, sav razdragan i zajapuren, pred konobarima ponosno maše karticom. Možda i prvi put u životu. Baš šteta. Ministre...?