Bez obzira na to jeste li poduzetnik početnik, izvoznik ili možda pripadate velikim tvrtkama, poslovanje na jedinstvenom europskom tržištu definirano je zajedničkim politikama za razvoj poduzetništva, industrije, poljoprivrede i sl. Članak 49. Ugovora o funkcioniranju EU omogućuje poduzetnicima da osnuju tvrtku u bilo kojoj zemlji Europske unije, i to u potpunosti online. Poslovanje malih i srednjih poduzetnika definirano je Poveljom o malim poduzećima, koja daje zakonodavni okvir članicama EU.
Većina zemalja ima tzv. one-stop shopove u kojima poduzetnici mogu dobiti svu potrebnu pomoć i informacije potrebne za osnivanje poduzeća i općenito za poslovanje u EU. U 2010. godini na razini Europske unije prosječno vrijeme za osnivanje d.o.o. iznosilo je sedam dana i stajalo je 399 eura. Sve su zemlje pokazale napredak u tom smislu. Njemačka je 2009. godine promijenila zakonodavni okvir (većina poduzeća su trgovačka društva, njem. GmbH, za koje je potreban osnivački kapital od 25.000 €) potičući osnivanje mini GmbH ili 1Euro GmbH, odnosno UG-a – poduzetničke tvrtke koje su identične GmbH, ali za njih nije potreban osnivački kapital, odnosno moguće ga je financirati tijekom godina iz ostvarene dobiti društva i to uglavnom radi zaštite vjerovnika.
Španjolska je negativan primjer zemlje koja ima prosječno vrijeme od 17,5 dana za osnivanje tvrtke, dok u Nizozemskoj, Danskoj ili Estoniji taj rok iznosi 2 dana. Italija je uvela vrlo jednostavnu proceduru koja traje samo 1 dan, ali stoji 2573 eura.
Što se tiče poreza, zemlje članice Europske unije imaju punu slobodu kreirati vlastite direktne poreze, ali pri tome se moraju pridržavati načela slobode kretanja roba, usluga, ljudi i kapitala i načela nediskriminacije. Postoje tri direktive koje se odnose na oporezivanje tvrtki po kojima se tvrtke koje su članice iste grupacije po tzv. direktivi roditelja ne oporezuju dvostruko. Zatim europska direktiva spajanja kamata i autorskih naknada, kojom se ukida dvostruko oporezivanje kamata i autorskih naknada između povezanih društava koja imaju prebivališta u različitim zemljama EU, tako da ih oslobađa od oporezivanja u državi izvora. Treća se direktiva odnosi na zajedničku konsolidiranu korporativnu poreznu osnovicu iz ožujka 2011. Cilj je te direktive prevladati prepreke koje otežavaju porezno funkcioniranje jedinstvenog tržišta. Za zapošljavanje radnika iz zemalja članica EU nije potrebna radna dozvola.
Mali poduzetnici mogu ostvariti direktnu i indirektnu financijsku potporu. Indirektna potpora znači bolji pristup poslovne investicije obrtnom kapitalu, a radi se putem financijskih posrednika. Direktna potpora predstavlja sufinanciranje projektnih aktivnosti. Financijski posrednici kombiniraju europske fondove sa svojim proizvodima i uslugama. Indirektne potpore uključuju garantne sheme i financiranje kapitala. Indirektna se potpora kanalizira kroz Program za konkurentnosti i inovacije (CIP), odnosno Program za poduzetništvo i inovacije (EIP) za otprilike 300.000 poduzeća, te inicijativu JEREMIE. Inicijativa poboljšava pristup financijskim sredstvima za male poduzetnike na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini u svakoj zemlji EU. Tvrtke se mogu financirati putem banaka i venture capital fondova dostupnih u regijama. Tvrtke mogu ostvariti i direktnu potporu, općenito u obliku subvencija koje pokrivaju dio troškova projektnih aktivnosti. Temeljem javnog poziva, poduzetnici prijavljuju svoje projektne prijedloge te ukoliko se njihov projekt odobri za financiranje, dobivaju potpore.
Europski program potpora za financiranje poduzetničkih projekata odnosi se na različite programe: Sedmi okvirni program (FP7) za istraživanje i razvoj poduzetnika, program za cjeloživotno učenje (npr. Leonardo da Vinci, dostupan i u Hrvatskoj), LIFE+ za projekte iz zaštite okoliša, inteligentna energija u Europi, program za poboljšanje tržišta energije i promociju korištenja obnovljivih izvora energije. Uspostavljen je jedinstven sustav praćenja ovih potpora kako korisnici potpora ne bi bili u povlaštenijem položaju od ostalih poduzetnika.
