Jesmo li se nas dvoje već vidjeli? – pitala je.
– Jesmo, jesmo – uzvratio je.
– I tko se odonda promijenio, vi ili ja? – nastavila je.
– Ja, ja. Naučio sam da zatvor nije igra. A alkohol je sad zbilja iza mene – pokušao je uvjeriti i nju i sebe i četvoricu muškaraca nasuprot kojih je sjedio. – A kako da vam vjerujemo da na slobodi nećete činiti kaznena djela? Ovdje ste zbog pokušaja ubojstva. Vrlo ste brzi na rukama – govorila je.
– Neće se to ponoviti. Zbog obitelji. A počet ću i raditi – odgovorio je.
– Što? – zanimalo ju je.
– Neki sezonski posao – rekao je.
Nakon ovog kratkog razgovora izišao je iz prostorije u kojoj je ostalo peteročlano Povjerenstvo za uvjetni otpust Ministarstva pravosuđa, čija mu je predsjednica, inače sutkinja Vrhovnog suda, postavljala pitanja. Ovaj zatvorenik predao je molbu za prijevremeni izlazak jer vjeruje da ispunjava uvjete da na slobodu izađe koji mjesec ranije. Iza zatvorenih vrata Povjerenstvo, koje čine dva suca Vrhovnog suda, predstavnik Državnog odvjetništva, sudac izvršenja i predstavnik Uprave za zatvorski sustav, odlučivalo je je li kazna koju je do sada izdržao postigla svoju svrhu i ima li osnova pustiti ga. O njegovu slučaju, kao uostalom i o svim pristiglim molbama zatvorenika, bili su upoznati do u detalj. Osim dokumentacije koju su imali o svakom zatvoreniku posebno, prije no što je zatvorenik ušao u sobu savjetnica službe tretmana u čijoj je “odgojnoj” grupi obrazložila je tijek izdržavanja njegove kazne, govorila o tome tko ga i što čeka na slobodi i rekla kakav je prijedlog kaznionice – treba li mu odobriti uvjetni otpust ili ne. To je izlaganje slušala i šefica zatvora, koja je također bila na sjednici. Donesenu odluku zatvorenik je dobio napismeno, za nekoliko dana. Ovoga puta imao je sreće. Dok mu traje uvjetni otpust, i dalje će morati ići na liječenje od alkoholizma. To je jedna od mjera koja se može izreći uvjetno otpuštenom.
U odijelima i brendiranoj robi
Bilo je snježno i hladno prošlog četvrtka kada je u Kaznionici u Lipovici – Popovači Povjerenstvo za uvjetni otpust razmatralo 61 molbu osuđenika koji su vjerovali da imaju šanse iz zatvora izići ranije. Unatoč ružnom vremenu, atmosfera je bila nekako svečana. I napeta. U hodniku ispred sobe u kojoj je trajala sjednica zatvorenici su pristizali u grupama. Odjenuli su svoju najbolju odjeću, oni stariji bili su u odijelima, s uredno svezanim kravatama. Mlađi su posegnuli za brendiranom robom. Osuđeni zbog ubojstva, silovanja, pedofilije, pljačke, prometa... pokušavali su ostaviti što bolji dojam, svjesni da, ako povjerenstvo odbije njihovo molbu, godinu dana neće imati pravo podnijeti drugu. Takav je, naime, zakon. A on još kaže da osuđeni može zatražiti uvjetni otpust nakon što protekne najmanje jedna polovina izdržane kazne. Samo u iznimnim situacijama, kad je zatvoreniku zdravlje narušeno do te mjere da se ne može adekvatno liječiti tijekom izdržavanja kazne, može to učiniti i ranije. Ta pravila vrijede za osuđene na “obične” kazne, do dvadeset godina. Oni koji su osuđeni na kazne dugotrajnog zatvora molbu za prijevremeni odlazak na slobodu mogu predati upravitelju zatvora nakon što izdrže dvije trećine, a u iznimnim situacijama mogu to učiniti nakon što odrobijaju pola. Sjednice Povjerenstva održavaju se četiri puta godišnje. Važan element je i razlog osuđivanosti pa je tako dosadašnja praksa pokazala da osuđeni zbog ratnih zločina ne izlaze prije isteka dvije trećine kazne. Takav je bio slučaj s Mirkom Norcem, Tihomirom Oreškovićem, Fikretom Abdićem Babom...
Cijeni ga punica
– Smeta li vam što je ovdje novinarka koja će slušati naš razgovor? – pitala je predsjednica osuđenog za nesreću koju je skrivio vozeći pijan, a u kojoj je poginulo dvoje ljudi, otac i sin.
– Ne – odgovorio je, kao što su odgovarali i ostali zatvorenici koji su pred Povjerenstvo došli prije i poslije njega. Podrijetlom je Hrvat, a godinama živi u SAD-u, kamo se vratio nakon nesreće. Suđeno mu je u odsutnosti, za njim je bila raspisana tjeralica pa je u zatvor i doveden iz zračne luke, kad se nakon nekoliko godina vratio u domovinu:
– Nisam tražio obnovu postupka. Smatram da sam kriv. Ne znam kakva je praksa na američkim sudovima, bih li tamo za ovakvu veliku nesreću dobio više od dvije godine. Moj životni stil inače nije takav da imam problema sa zakonom. U zatvoru čitam knjige, idem u Klub liječenih alkoholičara i na predavanja o prometu. S obitelji žrtava nikada nisam kontaktirao – izgovorio je na lošem hrvatskom jeziku. Otkako je u zatvoru, nitko ga nije posjetio. Druži se s Nizozemcem, osuđenim na godinu zatvora jer je negdje na Jadranu uhićen s drogom. I on je tražio, i dobio, uvjetni otpust:
– Volim Hrvatsku, ali ne i hrvatski zatvor – kazao je i sve nasmijao.
Jedan od razloga da ga se pusti vjerojatno je i to što je na svaku raspravu dolazio iz Nizozemske i što se sam javio na izdržavanje kazne.
– Ja sam se prijavio za uvjetni otpust, pa kako bude. Na vama je – izgovorio je mladić koji je prometnu, u kojoj je jedna osoba ozlijeđena, skrivio pijan prošavši kroz crveno, a zatim pobjegao s mjesta nesreće.
– Kasnije mi je bilo ža, al’ nisam se moga’ vratiti. Pa nisam otiša’ u planine, nego doma. Od te prometne ne pijem, totalno sam drukčiji – uvjeravao je.
– Dobili ste osam mjeseci, o tako kratkim kaznama povjerenstvo ne odlučuje. O tome će odlučiti upraviteljica – otpravili su ga.
Naime, osim Povjerenstva za uvjetni otpust, odluku da se zatvorenika pusti ranije s izdržavanja kazne može donijeti i šef zatvora koji osuđenom može dati do dva mjeseca prijevremene slobode. To je zapravo najviše što može dobiti osuđeni na kaznu do godinu dana zatvora jer bi veći uvjetni otpust na neki način poništio smisao zatvorske kazne. U situaciji da su im kazne manje od godinu našla su se dva bivša potpredsjednika Vlade – Damir Polančec i Radimir Čačić. Polančecovu molbu na nedavnoj je sjednici u kaznionici u Turopolju Povjerenstvo odbilo. Formalni je razlog bilo to da je sjednica bila sedam dana prije no što mu je istekla polovica desetomjesečne kazne. Realno, on može očekivati najviše ta dva “nagradna” mjeseca od šefice kaznionice. Postane li pravomoćna presuda kojom je Radimir Čačić osuđen na istovjetnu zatvorsku kaznu kao i Polančec, ali zbog nesreće u Mađarskoj, u kojoj su poginule dvije osobe, ni on se ne treba nadati da će Povjerenstvo njegovu eventualnu molbu uopće uvrstiti na dnevni red. – Ja sam tražio uvjetni otpust jer mi je žena u teškom psihičkom stanju. Četrdeset smo godina zajedno, izgubili smo dijete, a ja se sad bojim da nju ne izgubim – izgovorio je osuđeni.
– To što ste vi učinili čisti je kriminal. Pa prodavali ste uvjerenja za vozačke dozvole – čulo se iz Povjerenstva.
– Što ćete, bila je to borba za tržište – pokušao se opravdati zašto je preko autoškole kojoj je bio vlasnik prodavao papire. No, ostatak od dosuđene mu četiri i pol godine bio je prevelik da bi molba bila prihvaćena.
– Punica me cijeni, žena i djeca čekaju. Priznajem krivnju – kazao je osuđeni, koji je dva puta silovao istu žrtvu. Zatvorenik koji izdržava jednogodišnju kaznu zbog pokušaja silovanja koje je počinio sa suborcima nakon Oluje svoj je čin, o kojem su hrvatski sudovi vijećali punih 17 godina, pripisao mladosti.
– Znao sam da ću ovako završiti. Bio sam ovisnik o kocki – kazao je nesuđeni pljačkaš. Naime, iz trgovine koju je pošao orobiti nije ništa odnio.
– Kocka je sada iza mene. Izliječio sam se tako što sam pisao za list za beskućnike – uvjeravao je.
– Uzimam terapiju i nemam više one moći. Kad iziđem, živjet ću u kući s bratom i njegovoj obitelji – rekao je “iscjelitelj” osuđen da je za seansi koje je održavao dirao djecu po intimnim dijelovima tijela.
Zatvorenik koji izdržava 15-godišnju kaznu zbog ubojstva trudnice i koji je na slobodu trebao ići dan nakon sjednice, u posljednji je tren pokvario svoju šansu. Naime, za izlaska na vikend nije se prijavio u policiji. Zbog toga je zaradio stegovni prijestup pa mu je izlazak odgođen za mjesec dana. Opet, on je na ovoj sjednici najviše profitirao. Izlazi pet godina ranije. Tek nakon što protekne uvjetni otpust bit će slobodan. Dok je na uvjetu, svako ga kršenje pravila otpusta vraća u zatvor.
.>>Ukupno 16 godina zatvora jer su mu slomili noge, a zatim ga i ubili
