Mi smo bili razred "c", bilo nas je 36, a skupili su sve nas iz okolnih područnih škola iz Velike Vesi, Đurmanca i Petrovskog.
Nismo bili "krema"
Nismo bili, kako se to onda voljelo reći, krapinska krema, kao što je to bio slučaj u "a" i "b" razredu, ali uvijek smo se držali skupa. Bili smo prijatelji – prisjećaju se Božena Seljan i Ivan Poljak, koji su u OŠ Ljudevita Gaja u Krapini prije 50 godina završili osmi razred.
Ta generacija osmaša 59./60. ponovno se okupila kako bi se prisjetila najljepšeg doba u životu.
– Znate, prvo smo se našli za 40. godišnjicu, e da ste to vidjeli. Koliko je tu bilo emocija, suze i smijeh su se miješali, nešto predivno. Gledaš u čovjeka, znaš da ga znaš odnekud, ali tek kad ti se predstavi, pogledaš ga u nevjerici i pitaš: Jesi to ti? – kaže Ivan Poljak, koji je s kolegom Ivanom Cesarcem i bio inicijator okupljanja generacije.
– Okupili smo se iz čitave Europe jer rijetki su ostali u Krapini, a i oni koji jesu, ne vide se baš često. U razredu je bilo 36 đaka, a došao je 31, dakle svi koji su još bili živi. To vam je neopisiv osjećaj. Morate to doživjeti da biste znali kako je nakon toliko godina sresti najbolje prijatelje iz djetinjstva – prisjeća se Poljak.
Sada, 10 godina poslije, ponovno se okupila generacija, no ovaj put u nešto manjem broju, njih 14.
Prvi dan u školi
– Ponovno smo se osjećali kao da je prvi dan škole. Ušli smo u naš razred i ponijeli naš imenik, a onda smo se dobro nasmijali. Uslijedili su prozivanje i čitanje ocjena, a najsmješnije su nam bile one opisne, poput "zadovoljava", "mogao bi i bolje" ili "talentiran, ali ne koristi do kraja svoj talent" – objasnila je gospođa Božena i još jednom istaknula kako ni tolike godine ne mogu izbrisati prava prijateljstva.
– Svi mi iz 8.c ostali smo si dobri. Do obljetnica mature iz srednje škole ne držimo toliko kao do ove. To su bili prvi pravi prijatelji, koji su, eto, ostali kroz čitav život – zaključili su i Ivan Poljak i Božena Seljan, koji su najavili da će se od sada 8.c iz generacije 1959./1960. godina nalaziti svake godine jer ne žele predugo čekati kako bi probudili svoje najljepše uspomene.
