Nedavno se beogradski neuspjeli dvojnik nekadašnjega našega Danasa ispričao svojim čitateljima: "Izvinjavamo se čitaocima što, zbog autentičnosti pisma, objavljujemo reči koje pristojni svet izbegava u javnosti." Povod isprici bilo je pismo koje je notorni Vojislav Šešelj uputio tajništvu Haaškog suda, a časopis ga objavio sirovo sa cijelim njegovim folklorom. U pismu "četnički vojvoda" činovnike Suda naziva kriminalcima izmetima, a završava ga s ".. vam majku".
Sličnoga je šešeljevskog stila i tona i e-mail kojega je naša ministrica pravosuđa dobila iz Australije, od Šešeljeva "ratnog druga" - znanog pod pseudonimom Kapetan Dragan. S tim se pismom on zapravo drsko sprda s institucijama ovdašnje države. A država koja se nakon deset godina sjetila da je neki Kapetan Dragan bio jedan od vođa pobune protiv nje, doista i jest za sprdnju.
Da Haaški sud nije tražio trojicu Milana - Martića, Babića i Mrkšića - možda bi i oni prošli "lišo". Iz tih silnih "vlada" kninske iredente, osim spomenutih, od poznatijih je osuđen samo Boro Mikulić. Ali nakon sisačke presude nitko nije tražio njegovo izručenje! Kao i svi drugi pripadnici nekadašnje iredentističke nomenklature, i on u Srbiji mirno i bogato živi. Sada se netko nakon tolikih godina petljanja sjetio zapovjednika "knindži"!
Koliko se tu petljalo, vidi se i po prtljanju s njegovim prezimenom. Te Vasiljević, te Vasilijević, sve samo ne pravo - Vasiljković. Kao da je posrijedi anonimac bez ratne prošlosti, za kojega su hrvatske istražne i pravosudne institucije tek nedavno čule. Ne čudi što on, držeći se svoga podrugljiva tona, traži povratnu kartu kako bi se pojavio na susretu s ministricom, nego što ona kartu ozbiljno obećava! To što ministrica, bez prikupljenih dokaza, kani Kapetanu "odrediti datum kada treba stupiti pred sud" vrijedi "kao u Srbiji hvaljen Isus".
Poslije toliko godina "skupljanja dokaza" Kapetana Dragana želi se pred hrvatski sud dovesti dragovoljno! Naivno bi to bilo i s puno naivnijima od njega. Njegova neskrivena ignorancija ne samo hrvatske ministrice, nego i Hrvatske, zapravo je i očekivana. Njegovo je pismo nešto civiliziranije od Šešeljeva, manje je primitivno i psovačko, ali je jednako podcjenjivačko. Zapravo, upravo onakvo kakvo može napisati netko tko se svojedobno došao boriti protiv nje, tko je ne može smisliti, osim kao "Lepu vam vašu".
