Riječko HNK Ivana pl. Zajca i slogan Kazalište narodu s kojim su, preuzimajući lani vođenje riječkog teatra, intendant Oliver Frljić i njegov zamjenik Marin Blažević u gradu na Rječini počeli "graditi" drugačije kazalište, a u kojem, što je vodilja ovogodišnje sezone, jamče slobodu mišljenja i izražavanja misli, nije, zagrmio je predsjednik najjače oporbene stranke Tomislav Karamarko, ni hrvatsko ni narodno. Štoviše, ondje se, kazao je pretendent na položaj premijera, rugaju hrvatskoj kulturi i narodu jer je na djelu "kulturna okupacija".
Nakon Karamarkove izjave, posve očekivano, u političkom je prostoru počela razmjena paljbe o toj temi, dobrodošloj u predizbornoj kampanji. Iz kazališta je, pak, Karamarku stigla zahvala za besplatnu reklamu i pozivnica da dođe na SEX!
Velike suprotnosti
Riječ je, naravno o predstavi, premijeri baletne predstave o muško-ženskim odnosima koja je tako dobila dodatnu promidžbu. Za intendanta Frljića Karamarkova izjava nije ništa drugo nego prijetnja, osobito onaj dio u kojem najavljuje smjene vodstva teatra nakon izbora u kojima računa na pobjedu svoje opcije. U svojoj kući ima podršku, nije izostala ni ona gradonačelnika Vojka Obersnela, koji podržava promišljanja slobode onako kako se to radi u Zajcu pod njegovim vodstvom.
No, valja podsjetiti da je od dolaska dvojca Frljić – Blažević riječko kazalište postalo javnosti zanimljivije od bilo kojeg drugog hrvatskog teatra – po onima koji Frljiću nisu skloni i traže njegovu smjenu, sve je to zbog jeftinih provokacija i bavljenje politikom, a ne umjetnošću, dok oni koji ga podržavaju hvale upravo ovakvo, drugačije kazalište i predstave koje, kažu u Zajcu, pune gledalište, a to za siromašni teatar opterećen dugovima koje su ostavili prethodnici nije zanemariv dio priče.
– Što je hrvatsko i narodno, volio bih da mi gospodin Karamarko to objasni. Nakon njegovih riječi osjećam se, priznajem, malo ugroženim. Zabrinulo me. Nije li to narušavanje slobode govora i mišljenja koje hrvatski Ustav jamči – pita se otvoreno Jasmin Mekić, glumac Zajčeve Hrvatske drame, koji čelniku najjače oporbene stranke poručuje da su riječi koje je izrekao posve bez temelja jer u Zajcu nijednu predstavu nije pogledao pa ne može tako olako zaključivati da je program nehrvatski i nenarodni.
Uzimajući za primjer Frljićevo Hrvatsko glumište, Mekić podsjeća na prozivanja zbog uvreda vjernika, a riječ je bila o kritici onih koji uime religije rade neljudske i ružne stvari.
Pravo na mišljenje
– Zar gospodin Karamarko ne vidi da je svojim riječima doveo u pitanje sve za što su se dečki u ratu borili, pravo na slobodu, mišljenje, demokraciju kao takvu – kaže Mekić.
Ipak, priznaje riječki glumac, i ovaj posljednji napad na teatar, kao i sve što se događa oko Zajca u posljednjih godinu dana, dobar je kreativni pritisak koji daje poticaj da se radi dalje i da se razrađuju teme koje muče ovo društvo. Ispada tako da je u riječkom kazalištu normalno stanje raditi pod različitim, najčešće politički obojenim, pritiscima za koje su Frljić i Blažević bili spremni kada su ponudili program kojim revidiraju koncept nacionalnog kazališta, a riječka SDP-ova vlast ga prihvatila i, svim burama i neverama unatoč, stoji uz njega. Raditi s Frljićem i Blaževićem, otkriva Mekić, znači raditi u "drugarskoj atmosferi", njihov je pristup narodno/proletersko/prijateljski, za sve je to nadahnuta atmosfera.
– Nije kazalište poduzeće, nije pokretna vrpca, to je živi organizam koji zahtijeva polemiku. Kod nas je uvijek debata i uvijek dobiješ pravi poticaj da daš najviše od sebe – opisuje rad u ansamblu Mekić.
Glas naroda, ne političara
Što je kazalište koje ne propitkuje, koje nije otvoreno kao naše, to onda nije kazalište ni sloboda – zaključuje mladi glumac, koji smatra da se riječkom kazalištu s ovakvom repertoarnom politikom otvaraju mnoga europska vrata jer ljudi iz branše razumiju što kazalište uistinu jest – glas naroda, a ne glas političara.
Ni Dalibor Laginja, slikar, dugogodišnji scenograf Zajca, ne može se složiti s tvrdnjama da riječko kazalište nije hrvatsko.
– Frljić nije "ukinuo" hrvatstvo, Frljić radi dobro hrvatstvo, na najbolji način otkriva se što je u našem današnjem društvu loše, a što je dobro. A dobroga ima i bit će ga sve više – kaže Laginja, koji je s Frljićem kao redateljem radio i prije nego što je došao u riječku kazališnu kuću.
Kad je došao u teatar, s njim je, veli, počeo puhati "novi vjetar" i slobodnije se diše.
– Kao scenograf u kreativnom procesu imam potpunu slobodu, sve svoje ideje mogu provesti u djelo, jedini problem je novac pa se svi zajedno snalazimo – odgovara Laginja na pitanje kako surađuje s Frljićem.
– Sve što se dogodilo u ovih godinu dana bilo je očekivano, kao što je jasno da će Frljić, unatoč svim pritiscima i prozivanjima, nastaviti s kritikom društva jer je ona potrebna – kaže Laginja, koji Frljića kao redatelja smatra jedinim u nas "koji se usuđuje" te, upravo zato, itekako potrebnim u današnjem društvenom trenutku.
Kazalište je, ističe naš sugovornik, s njim dobilo drugi "imidž", postalo je najotvorenija i najsvjetlija kulturno-umjetnička točka u nas, o njemu se govori i u Hrvatskoj i vani, a to je Laginji kao Riječaninu izuzetno drago. Ne smatra lošim što će mu neki možda i zamjeriti, niti što se, upravo potaknuto iz kazališta, otkrilo da Rijeka koja je oduvijek sinonim za tolerantan grad, baš i nije takva, da ima ljudi koji drugačije misle, na što, smatra, imaju puno pravo.
– Naravno, sve dok je to na pristojan, civiliziran način. Nemam ništa protiv drugačijeg mišljenja, ni prosvjeda, ali imam kad se pritom ti drugi ugrožavaju, vrijeđaju i podcjenjuju.
– Posljednji napad na kazalište, međutim, nedopustiv je, to je opasan govor u političkom prostoru i osobno sam ga doživio kao prijetnju.
Riječki internacionalni baletni ansambl, čiji su se plesači prošloga tjedna dok je Zajc bio vruća politička tema, pripremali za premijeru SEX-a na koju je pozvan i sam Tomislav Karamarko, priča nije ni dotakla. Što zbog napornih proba, što zbog činjenice da mnogi plesači i ne znaju hrvatski jezik i da ih politika malo zanima.
Bitno da ima publike
– Mi smo ovdje radi umjetničkog rada, balet politika doista ne dotiče, mi se bavimo tijelima – kaže Leo Mujić, plesač i koreograf, ovogodišnji gost sezone HNK Ivana pl. Zajca koji u Rijeku, nastavlja, ne bi ni došao da njegova dosadašnja suradnja s Frljićem nije bila jako dobra.
– Dajem svoj doprinos ostvarenju nečije vizije kazališta, a pritom imam pravo, kao i ljudi oko mene, na osobnu interpretaciju i zato se ovdje lijepo radi – kaže Mujić. Vlada radna, ističe, atmosfera, nema diktature, ali poštuje se piramida produkcije, kako i treba biti, i svatko vrlo koncentrirano obavlja svoj dio posla vođen isključivo umjetničkim, a ne političkim razlozima. Dodaje da je najvažnije da publika dođe u kazalište "što god da je dovede, pa bio to i Karamarko sa svojim izjavama".
Političkim intervencijama, međutim, u umjetnosti nema mjesta, ali da je umjetnosti i kazalištu zadaća promišljati politiku, zato je, kaže Mujić, teatar tu. A riječki to radi na najbolji mogući način preuzimajući odgovornost za sve što publici daje.
>> Frljić Karamarku: Ovakve izjave ne mogu biti interpretirane drukčije nego kao prijetnje
>> Za svoje političke, ne umjetničke angažmane, svakodnevno troši novac građana
Frljić radi dobro tvrde u tekstu neki njegovi kolege. ne morate se vi bojati da će vam HDZ kad dođe na vlast ukinuti slobodu govora.ima tu jedan problem koji vi ne razumijete ili ne želite razumjeti. ovakav rad i Frljića ne podržava veći dio hrvatske javnosti a on i vi od te iste javnosti primate plaću i sve drugo što treba kazalištu.zašto vi i Frljić kad mislite da radite dobro ne stvorite neko svoje kazalište i u njemu stavite na repertoar sve što vam srce poželi bilo za hrvatsku ili protiv hrvatske. sve to financirajte iz svoga džepa kao i svaki drugi poduzetnik u hrvatskoj i od svoga rada živite,trošite kako god želite.i vjerujte nitko neće protiv vas ni "a"reći