Iako premijer Zoran Milanović i šef oporbe Tomislav Karamarko bježe jedan od drugoga kao vrag od tamjana, velika koalicija HDZ-a i SDP-a uopće nije tako daleko kao što bi se moglo zaključiti iz njihova "govora tijela".
Okolnosti im nikako ne idu ruku pa bi ih mogle i prisiliti da konačno zakopaju ratne sjekire. Država već sedmu godinu stagnira, što je kritična godina i katastrofa biblijskih razmjera, a nema nagovještaja da će uskoro biti bolje. Drugim riječima, treba napraviti radikalne promjene koje će podržati što šira "narodna koalicija". Na sljedećim izborima, bez obzira na to hoće li oni biti redovni ili izvanredni, najvjerojatnije će pobijediti HDZ. Sudeći po raspoloženju biračkog tijela, pa i po ovim našim manjkavim anketama, ta pobjeda neće biti apsolutna i HDZ će morati tražiti koalicijskog partnera. S obzirom na krizu biblijskih razmjera, više neće biti dovoljna bilo kakva većina. Za velike reforme, koje bi mogle pogoditi dobar dio građana, dobro je imati što širu koaliciju. I tu bi mogao nastati problem. Karamarko neće imati prevelik izbor.
Moći će birati između SDP-a ili neke treće opcije za koju će glasovati nezadovoljni i razočarani birači koji su izgubili svaku nadu da u sadašnjem sustavu mogu napraviti bilo kakav pomak. Već su ovi predsjednički izbori pokazali da takvih nezadovoljnika ima oko 20 posto. Oni su uglavnom glasali za Ivana Vilibora Sinčića. Kako sada stvari stoje, takvih će nezadovoljnika biti još više do parlamentarnih izbora. Možda to više neće biti Vilibor Sinčić, ali će zasigurno biti neki pokret ili stranka koji će radikalno kritizirati sadašnji establišment.
Što ako se pokaže da Karamarko mora birati između Vilibora Sinčića i Zorana Milanovića? U politici je sve moguće, ali bilo bi veliko iznenađenje ako bi Sinčić ušao u Koaliciju s HDZ-om. Možda bi dobio neke lukrativne političke funkcije i smjestio svoje odane suradnike u javna poduzeća, ali bi zato izdao birače i vjerojatno ugrozio svoju političku karijeru. Takvu koaliciju teško bi mogao braniti i Tomislav Karamarko. HDZ je upravo jedan od stupova društva koje Sinčić tako oštro kritizira.
Zoran Milanović ostaje jedina pristala udavača na koju Karamarko može baciti oko. Ta koalicijska vlada nije najbolja na svijetu, imala je burnu prošlost, s njom se često i vrlo žestoko svađao, ali barem zna na čemu je. Kada je riječ o gospodarskim pitanjima i ključnim reformama koje treba poduzeti, onda se HDZ i SDP uopće ne razlikuju tako puno. Još je veća sličnost između interesnih grupa koje ih podržavaju. Takvu koaliciju pozdravila bi i naša krhka poduzetnička zajednica, a ova "uvrnuta" ideja ne bi bila strana ni bankama. Velika koalicija bila bi jamstvo da će se u velike reformske zahvate ići kontrolirano, a ne nekom vrstom revolucije. HDZ i SDP zajedno mogu provesti reforme koje se do sada nisu usudili provesti kada su sa svojim slabijim koalicijskim partnerima bili na vlasti. Osim toga, bilo bi nekako i pravedno da HDZ i SDP pokušaju popraviti ovu groznu situaciju u koju su nas doveli. Ako već netko treba izgubiti rejting zbog reformi, onda je najbolje da to plate stranke koje su nas svojim politikama dovele do ruba ponora.
Stoga nije nemoguć rasplet da na nekim budućim sjednicama vlada vidimo kako se premijer Tomislav Karamarko i njegov prvi potpredsjednik Zoran Milanović benigno šale i ugodno ćaskaju. U Hrvatskoj je sve moguće.
>> 'Karamarkovim dolaskom na čelo HDZ-a nestalo je arogancije, prepotentnosti i odnarođenosti'
Što je ovo početak nekog vica?