U Hrvatskoj je Krapinsko-zagorska županija rekorder s čak 98,79% učenika u osnovnim školama koji pohađaju katolički vjeronauk, dok najmanje osnovnoškolaca, njih 65,58%, ide na vjeronauk u Istarskoj županiji. U srednjim i osnovnim školama na katolički vjeronauk ide 86,10% učenika, na pravoslavni njih 0,67%, na islamski 0,59% učenika, dok je etika izbor 17,94% srednjoškolaca.
Obvezni Svetoj Stolici
Pokazuju to podaci koje nam je ustupio teolog, prevoditelj i uspješni osporavatelj desetaka propisa na Ustavnom sudu Petar Marija Radelj, koji je, ističe, posljednjih godina nekoliko puta neuspješno tražio te podatke od Agencije za odgoj i obrazovanje i Ministarstva obrazovanja i napokon ih je od Ministarstva i dobio. Od ukupno 323.845 učenika osnovnih škola u 2015./2016. godini katolički vjeronauk pohađala su 291.464 djeteta, pravoslavni 2623 te islamski 2019 učenika. U srednjim školama od 169.228 učenika u 2015./2016. godini na katolički vjeronauk išlo je 133.070 učenika, na pravoslavni 701 učenik, na islamski 409 učenika i na etiku njih 30.359.
– U četiri godine, od 2012. do 2015./2016., udio učenika koji odabiru katolički vjeronauk pao je 1,3%. Najveće smanjenje udjela je u Primorsko-goranskoj (2,95%) i Istarskoj županiji (2,8%), zatim slijede Varaždinska županija (1,88%) i Zagreb (1,81%). Jedina županija u kojoj je u četiri godine porastao udio učenika koji idu na vjeronauk jest Ličko-senjska (2,14 %) – navodi Radelj. Doc. dr. Franu Staničića sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, koji predaje kolegij Religija, pravo i društvo, podaci o broju učenika koji idu na vjeronauk ne čude jer je, kaže, u našoj tradicijskoj kulturi to da djeca idu na vjeronauk. O tome što svako malo u javnosti izbijaju sporovi je li vjeronauku mjesto u školi Staničić kaže: – Nije moguće vjeronauk ukloniti iz škole jer se Hrvatska obvezala na njega međunarodnim ugovorom sa Svetom Stolicom. Ne vidim ništa sporno u tome što je vjeronauk u školi, ali modaliteti izvođenja vjeronauka mogu biti drukčiji. Osobito je problem što u osnovnim školama nema zamjenskog predmeta za one koji ne idu na vjeronauk kao što je etika u srednjim školama, što može dovoditi do osjećaja isključenosti djece koja ne idu na vjeronauk. To treba izbjeći uvođenjem zamjenskog predmeta za tu djecu ili promjenom u satnici tako da vjeronauk bude prvi ili zadnji sat.
Kakva je praksa u drugim europskim zemljama kad je riječ o vjeronauku u školama?
– U nekim državama vjeronauk je u školama, u nekima nije. U svijetu postoje tri modela, prvi je model jedinstva Crkve i države, pa postoji državna crkva kao u V. Britaniji, Danskoj... Drugi je kooperacijski model, prevladavajući u Europi, u koji spadamo i mi te Italija, Njemačka, Španjolska... Treći je model stroge odvojenosti Crkve od države koji praktički vrijedi samo u Francuskoj, u kojoj vjeronauk nije u školama jer je ona apsolutna sekularna država. Pogrešno je izjednačavati sekularnost u Francuskoj i Hrvatskoj jer mi nismo sekularna država u smislu stroge odvojenosti Crkve od države kao Francuska. U nas se često ističe čl. 41. Ustava i st. 1. koji kaže da su država i Crkva odvojene, a zanemaruje se 2. st. istog članka kojim je propisana obveza države da štiti i pomaže vjerskim zajednicama – zaključuje Staničić.
Ponuditi alternativu
Sociologu religije prof. Ivanu Markešiću problematično je smještanje vjeronauka usred nastave te drži da bi učenicima trebalo ponuditi, uz vjeronauk, etiku i religijsku kulturu.
>> Za vrijeme vjeronauka idu u knjižnice ili kabinete i ne smiju biti bez nadzora
>> 'Vjeronauk u školi je izborni predmet, ali postaje obvezni kada se izabere'
Što je s astrologijom i tarotom?