Mali, govoriš li ti engleski? Ajde reci im da je ovo moj hotel!”, u tren oka pronašao je prevoditelja Željko Kerum, najosebujniji splitski gradonačelnik, kada se htio pohvaliti jednom od veleposlanika koji je sa suprugom bio njegov gost u Splitu. Naravno, riječ je o hotelu Marjan, Kerumovu ponosu, ali i prevelikom zalogaju koji mu je zapeo u grlu i na kraju ga odvukao na poslovno dno.
“Iza svega stoji politika. Ne mogu mi oprostiti uspjeh. Nisam razmišljao o tome da se opet kandidiram za gradonačelnika, ali kada vidim ovu nepravdu, to me tjera naprijed. I, ako Bog da zdravlja, opet ću biti gradonačelnik!”
Strah da će ostati bez ičega
Izjavio je to nakon potpunog poslovnog kraha kojega je konačno i sam postao svjestan kada je Trgovački sud u Splitu njegovu tvrtku Adriatic, u čijem je vlasništvu hotel Marjan, poslao u stečaj. Snovi su se u času raspršili kao mjehur od sapunice. Izgubio je hotel Marjan, koji je trebao postati dio lanca Hilton i zlatna koka na najljepšoj poziciji na Sredozemlju. Zbog njega je uredio zapadnu obalu, izazvao lavinu političkih kritika i žrtvovao trgovačko carstvo na čijim je temeljima izgradio bogatstvo. Kada su ga banke stisnule, godinama ga je i sam bez uspjeha pokušavao prodati, ali nitko nije ponudio dovoljno da bi pokrio 113 milijuna eura, koliko tvrdi da je u njega uložio. Sada će hotel Marjan prodati netko drugi, a obitelj Kerum, kako tvrdi Željko, od toga neće imati ništa. Njegova najveća noćna mora postala je stvarnost.
“Najviše me je strah da ću poslovno propasti i ostati bez ičega”, govorio je u intervjuima kada je bio na vrhuncu bogatstva i političke moći.
A tada se činilo kao da cijeli svijet ima pod nogama. Splitski gradonačelnik, saborski zastupnik, najveći dalmatinski trgovac, vlasnik Marjana, niza manjih hotela, TV Marjana, lanca tvrtki, nekretnina diljem Hrvatske... Nije bilo grada u Dalmaciji koji nije imao dućan s natpisom “Kerum”. “Splitski Berlusconi”, tepali su mu prijatelji i ulizice, što mu je više nego godilo.
“S koje god strane uđeš u Split, naletiš najprije na Kerumovo vlasništvo”, hvalio se Kerum, koji će ostati zapamćen po osebujnom stilu u vođenju grada. A tako je i bilo: Koteks, Lora, hoteli Central, Bačvice, zemljište na Dujmovači, zgrada bivše vjenčaonice Periska, tri zemljišta na Žnjanu, dva na Marjanu... Kerumovo carstvo protezalo se po cijeloj Hrvatskoj. Njegov je bio i restoran Šumski dvor u Zagrebu, kamp na Braču, zemljište u Milni, u Okrugu na Čiovu, robna kuća Zadar, nekretnine u Poreču, Lošinju, zgrada bivše Plive u Kaštelima... Mijenjao je skupe automobile, vozio se u milijunskim jahtama... Trošio je šakom i kapom. Uživao je u vlastitom uspjehu, a laskavci i grebatori raznih profila rojili su se oko njega.
Optužen za šverc šećera
Priču o njegovim počecima već i vrapci znaju. Završio je srednju tehničku školu, radio je u Melioraciji i vozio bager u Iraku. Prvi dućan “Kerum”, koji je otvorio 1991. godine u ćaćinoj kući na splitskim Brdima, postao je dio legende o ostvarenju američkog sna na hrvatski način, momka iz Ogorja pokraj Muća koji je došao u Split u školu
“S gradskim sam se curama gledao izdaleka, a čim bih progovorio po vlaški, bižale su glavom bez obzira”, uz smijeh se prisjećao srednjoškolskih dana. No, desetljećima poslije, 2009. godine, postao je splitski gradonačelnik pa su izravnali račune.
O počecima njegova bogaćenja puno je priča. Najglasnija je ona da se u njegovu prvom dućanu na Brdima prodavala Caritasova roba iz humanitarne pomoći. Ali, to nitko nikada nije niti pokušao dokazati, a Kerum te priče žestoko negira. Međutim, onu o švercu šećera ne može opovrgnuti iako ni nju nikada nije htio javno priznati. Naime, na Općinskom sudu u Splitu 1996. optužen je zbog šverca šećera tri godine prije. Presuda nije donesena jer se promijenio zakon. Nedopuštena trgovinom šećerom dekriminalizirana je i tužiteljstvo je odustalo od kaznenog progona, ali u sudskim spisima ostalo je zabilježeno njegovo priznanje i opravdavanje.
“Da sam znao kako će sve ispasti i o kakvoj je robi riječ, ne bih se niti upuštao u ovaj posao. U to vrijeme nisam bio iskusan trgovac jer, da jesam, bio bih puno oprezniji. Šećer kao artikl tada je bio deficitaran i bila je kriza na tržištu. Sve bih pregorio da do ovog nije došlo i da se ovdje danas ne nalazim”, opravdavao se Kerum sucu Bruni Kleinu. Dodao je čak kako ga je sram i da mu ni žena ne zna gdje se sada nalazi. Riječ je o Ankici, njegovoj prvoj supruzi, s kojom ima dvoje, danas odrasle djece, Nevu i Joška.
Upravo te 1996. godine, dok je na sudu morao objašnjavati zaradu od 2500 njemačkih maraka na šećeru, otvorio je prvi veliki trgovački centar Kerum Lora. Trgovina je sljedećeg desetljeća napredovala, a Kerum je postao nacionalno poznat po ljubavi prema skupim automobilima, prvom maybachu u Hrvatskoj, koji je javno izložio u svom trgovačkom centru u Lori, a potom i hummeru. Kupovao je nekretnine po cijeloj državi.
U turizam je ušao 2000. godine osnovavši tvrtku “Neva Kerum”. Hotel Marjan kupio je 2005. od Fonda za privatizaciju i platio ga 22 milijuna eura, što je bilo znatno više od početne cijene. Imalo se, a htio je biti siguran da će mu pripasti. Nizao je poslovne uspjehe pa je 2007. godine u Splitu otvorio velebni trgovački centar “Joker”.
FOTO: Patrik Macek/PIXSELL
Istina je i kada Kerum kaže da je novac rado dijelio drugima. Sudjelovao je u brojnim humanitarnim akcijama. Dvjema djevojčicama koje su ga zaskočile u liftu “Jokera” i molile da se priključi humanitarnoj akciji za liječenje njihove prijateljice koja boluje od sarkoma uplatio je na račun cijeli iznos koji im je nedostajao – više od 100.000 kuna.
Kulminacija je ipak uslijedila 2009. kada je izabran za gradonačelnika Splita. Predizborna kampanja bila je izvanserijska.
“Dici triba kupit sladoled! Jure, vodi dicu na sladoled!”, poslao je svog prvog rođaka Juru Šundova, koji mu je poslije postao dogradonačelnik, na jednom od prvih predizbornih događanja. Feštalo se, “pivalo”, jelo i pilo. Jedni su se zgražali, drugi se zabavljali, a treći su ga obožavali i na kraju je postao gradonačelnik. Na veselje jednih i užasavanje drugih.
Grad Split vodio je poput obiteljske tvrtke. On gradonačelnik, sestra Nevenka predsjednica Gradskog vijeća, prvi rođak Jure dogradonačelnik, rođaci, kumovi i prijatelji u nadzornim odborima... I ključevi Splitsko-dalmatinske županije u njegovim su rukama. Petroslav Sapunar, muž Kerumove sestre Mare, bio je predsjednik Županijske skupštine. I onda, a i sad je.
Prema Kerumu nitko nije bio ravnodušan. Ili su ga mrzili i prezirali ili obožavali. Osebujan, imupulzivan, drugačiji, mediji su ga od početka političke karijere pratili u stopu.
Mora se priznati, nikada nije bilo zabavnije pratiti rad gradske vlasti nego prvih godina mandata dok ga je posao gradonačelnika zanimao. Čak su i obični protokolarni događaji, poput primanja za veleposlanike, postali temom za naslovnice. Svima je hvalio ljepote Splita, nagovarao ih na ulaganja, ali se i žalio na krizu i lošu politiku Vlade. Kanadskom veleposlaniku rekao je da HBOR kredite daje samo onima koji imaju vezu. Veleposlanika Španjolske nagovarao je da u svojoj domovini organizira koncert Olivera, a japanskog da posreduje kod gradonačelnika Benkovca da mu dopusti u bivšoj zgradi Mesoprometa, koju je kupio, otvori farmu svinja.
I sjednice Gradskog vijeća, dok je dolazio, bile su zanimljive.
“A kako je tek meni. U mene je ferrari, svaku rupu osjetim”, komentirao je primjedbe vijećnika na loše stanje splitskog asfalta.
Kada je nekoliko mjeseci nakon što je postao gradonačelnik, pred kamerama svog TV Marjana priznao da već pet godina ima ljubavnicu, dvostruko mlađu od sebe, rekao da je trudna i da zbog nje napušta ženu i djecu, nastalo je pravo medijsko ludilo. Novinari i fotoreporteri pratili su u stopu i njega i njegovu odabranicu Fani Horvat.
I prije je bio osjetljiv na kritike u novinama. Jedni su mu predbacivali sukob interesa, drugi su ga ismijavali, a sve mu je to teško padalo. Kada se počelo pisati da pije i da se kocka, mediji su za njega postali neprijatelj broj dva, odmah iza banaka. “Ovo živ čovik više ne može trpit”, žalio se.
FOTO: Hrvoje Jelavić/PIXSELL
Kerum voli da ga ljudi vole. Bio je široke ruke, zbog čega su se oko njega okupljali svakojaki likovi. Kada je pokušavao smršavjeti te bi hodao od kuće na Marjanu do posla u Banovini, ljudi bi mu stali kada bi ga prepoznali, a on ih je za vožnju nagrađivao s po 200 kuna. Kada se to pročulo, nije bilo šanse da taj kilometar-dva prepješači, zainteresiranih za taksiranje gradonačelnika bilo je više nego dovoljno.
Spretnim političkim manevrom na listi HDZ-a dočepao se saborskih fotelja za sebe i sestru Nevenku. Tako su Željko i Nevenka Kerum ušli u povijest kao prvi brat i sestra koji su postali saborski zastupnici. Željko je ušao u povijest i time što je, koliko je poznato, jedini koji je zakasnio na saborsku prisegu.
“Pjevao sam božićne pisme”, neobrijan i promukla glasa odbrusio je novinarima koji su ga pitali zašto je zakasnio. No, ni sedma sila nije mu ostala dužna. Feralovci, Dežulović i Lucić, na kazališnim su daskama parodirali: “U sve vrime godišća, poker mi se namišća...” aludirajući na glasne tračeve kako istodobno dok prodaje dućane i pokušava spasiti Marjan kocka na veliko u zagrebačkim hotelima Esplanade i Westin.
Više od svega smetali su mu tekstovi usmjereni protiv njegove Fani, kojom se u međuvremenu oženio te danas imaju troje djece: Franu, Zvonimira i Eleonoru. Kada su tijekom njezine druge trudnoće 2012. novine objavile da joj tvrtke propadaju, što ju je uzrujalo, sasvim je izgubio glavu. “Ne dirajte mi Fani! Gučak ću vam rukama iščupat!”, urlao je u programu Radio Dalmacije, a iz ureda gradonačelnika Grada Splita mediji su dobili zanimljivo priopćenje.
On i Fani voze mercedese
“Trpim laži, neistine, podmetanja posljednje tri godine otkako sam voljom naroda izabran za gradonačelnika. Ono što ne mogu i neću trpiti je da mi se napada familija, djeca i žena. Ispod svakog nivoa i korektnosti je napadati ženu u šestom mjesecu trudnoće i uznemiravati je pisanjem netočnih informacija. Tako maltretirati trudnu ženu je neljudski, a to su činili i tijekom prošle njene trudnoće. Napada me se po nalogu da me se dovede u probleme. Nije mi lako, smeta mi, ali trpim, iako mi se pravi šteta kod dobavljača, partnera, banaka. Ako mene žele napadati, neka napadaju, ali nju uznemiravati bez ikakva razloga je kriminal. To je maltretiranje i ubijanje. Trudna žena trebala bi imati mir, pa u drugom je stanju, ne zove se bez razloga trudnoća drugo stanje. Zar im treba maltretirati trudnicu da bi povećali prodaju novine? Na šta smo spali, na čemu ovo društvo počiva, na maltretiranju trudne žene? Pretjerali su. Ne daj Bože da se šta desi”, priopćenje je koje je glasnogovornica Grada Splita poslala u sve redakcije.
Koliko god on to negirao, biznis mu je propadao. Prestao je dolaziti na posao u Grad, a u Saboru se ionako nikad i nije pojavljivao. Sebe je nazivao vizionarom koji radi i kada leži. Uredio je zapadnu obalu, ali ni to mu nije pomoglo ni u prodaji hotela Marjan ni u osvajanju drugog gradonačelničkog mandata. Nije mu pomoglo ni lijepljenje pršuta na čelo u Slatinama na Čiovu, podizanje spomenika Franji Tuđmanu te križa na Marjanu. Izgubio je gradonačelničke izbore, za što je okrivio ankete i medije. Ostao je bez svih trgovina, ostala imovina bila je na bubnju, više nije imao novca i oko njega su ostali samo najvjerniji članovi obitelji, rodbine i suradnika. Velika većina, koja se lijepila ne bi li se za nešto ogrebala, otpala je.
Kerum za poslovnu propast krivi politiku, koja mu se ipak osladila jer od nje ne odustaje. U Gradu Splitu donedavno je podržavao SDP-ovca Ivu Baldasara, u Županiji je u koaliciji s HDZ-om, kojemu se u posljednje vrijeme potpuno okrenuo jer se nada da će mu još jednom osigurati saborsku fotelju, koju nema volje ni živaca grijati. Iako su mu tvrtke propale, oni koji se naslađuju Kerumovim krahom preuranili su. Daleko je Kerum od siromaštva. Još uvijek su u njegovu vlasništvu brojne nekretnine. On i Fani voze nove mercedese, s djecom žive u vili na Marjanu, a ljetuju u penthausu svog hotela u Rogoznici. Oni koji su ostali uz Keruma još vjeruju da ovo nije njegov kraj – ni poslovni ni politički.
>> Kerum ostao bez hotela Marjan, presudilo mu 13 bivših radnika
Pohlepa, megalomanija...