Velika proštenja poput onih u Svetoj Mariji na Veliku Gospu ili u Draškovcu na blagdan sv. Roka, ne mogu proći bez desetaka štandova na kojima se može pronaći svašta, od plastičnih pištolja i pušaka do štapova za ribolov "made in China". U Svetoj Mariji na dva su se štanda prodavali i slamnati šeširi u obliku stošca, kakvi se viđaju na poljima riže u Kini ili na Tajlandu. Prodavači, Kinezi, ne žele otkriti koliko su komada tih pokrivala prodali pa će trebati pričekati iduće ljeto, kad bismo ih mogli vidjeti na poljima kukuruza diljem Međimurja.
Najviše prostora na proštenjima zauzimaju prodavači igračaka. I oni su škrti na riječima. – Pa ide, prodaje se, najviše jeftinije igračke. Drastično smo smanjili cijene – kaže gospođa s torbicom oko pojasa. Tek tu i tamo nailazimo na štandove s tradicionalnim suvenirima, licitarskim srcima i gvercom. Za jednim stolom povela se rasprava je li nekad gverc bio bolji nego danas.
– Nekad je bio tamniji i gušći, a radil se od meda i vina – kaže jedan.
– Ma kakvi, radil se od rakije i meda – dodaje drugi. Tajnu recepturu zna samo onaj koji je gverc točio. I ne namjerava je otkrivati. Samo se smješka, kao da je riječ o receptu za coca-colu koji se skriva pod ključem u debelom sefu.
– Najvažnije je da se pije s puno leda – dobacuje. Nekad ni jedno proštenje nije moglo proći bez luka i češnjaka ispletenih u vijence. U Draškovcu smo naišli na samo tri žene koje su ih prodavale.
– Puno je tu posla, a zarada mala. Veći je vijenac 15 kuna, a manji pet. Ako ništ ne prodam, išla bum u Ludbreg na proštenje – kaže Katica Brljak iz Donje Dubrave.
