Kada se na Veliki četvrtak za vrijeme mise večere Gospodnje zvona župne crkve u Buku kod Pleternice “zavežu”, sve do mise vazmenog bdijenja na Veliku subotu “stvar u svoje ruke preuzimaju” takozvani klapači koji umjesto zvona pozivaju vjernike u crkvu.
Pomne pripreme
Čine to s čegrtaljkama i klapačama s kojima prolaze kroz selo i prave buku. Otkada u Buku, Resniku i Svilni, spojenim selima koja imaju zajedničku crkvu, postoji tradicija klapanja pisanih tragova nema, ali prema sjećanjima stanovnika tomu je više od stotinu godina.
– Pamtim kako smo se za klapanje pripremali čim bi se ukazali prvi znaci proljeća. Tada bi na kraj sela u šumarku sagradili od granja kolibu u kojoj smo se okupljali i gdje smo boravili u pauzama između dva klapanja. Drago mi je da se nastavlja taj stari običaj – kaže Vinko Jušić čiji je sin također bio među klapačima. Inače, svako selo ima skupinu klapača od deset do petnaest dječaka starosti do 15 godina. Donja granica nije određena pa je tako klapati jučer došao i petogodišnji Luka Cavrić. – Nije mi prvi put, a nije mi se ni teško rano ustati. Tata me probudio – pohvalio se Luka koji je na vrijeme došao na sabirno mjesto na prvo klapanje u šest sati ujutro.
Gazda i nadgazda
No, ako se dogodi da netko obeća doći pa zaspi, kao što se jučer dogodilo jednom Karlu, čeka ga kazna – morat će čuvati jaja, kolače i novce. Kako bi se tijekom dva dana odklapalo u točno predviđeno vrijeme, ukupno desetak puta, a i pomolilo ispred seoskog križa, brinu se stariji dječaci koji imaju titule nadgazda, gazda i podgazda.
