Kao što nije lako biti Bosanac u Hrvatskoj, još je teže biti Hrvat u Bosni. Osvjedočili su se u to proteklih dana i učenici iz Osijeka, vrativši se iz Bosne, odnosno iz Sarajeva, krvavih glava. U gradu koji se nekada hvalio svojom tolerancijom kao da se Hrvate baš i ne podnosi. I nisu izazivači nereda uvijek samo budalaši, jalijaši i slični hajvani. Bosna kao da je netrpeljivima pretijesna, a krivci nerijetko za to postanu Hrvati.
Netrpeljivost prema Hrvatima kao da se zasniva na zamjerki njihova "istočnog grijeha". Jer, da "nisu željeli samostalnu Bosnu"! Opetovanje takvog klišeja uvijek je prilika i izlika za uvredu, psovku i udarac. Ono što se u politici ne može, može se mimo nje i ispod nje. Obična je svakodnevica puno grublja od života politike.
Kao najmalobrojniji narod, Hrvati kao da su predodređeni da budu žrtvama i politike i obična svakodnevlja. Pogotovo otkad se Hrvatska pred mrkim "međunarodnim faktorima" odrekla i svake pomisli da se "miješa u političke prilike u drugoj državi", a bosanskohercegovački Hrvati izgubili vjeru da imaju "starijeg brata". BiH Hrvate se zbog prihvaćene političke predrasude da "nisu željeli samostalnu Bosnu" doživljava (i) kao "mrske susjede", a Hrvate iz Hrvatske, zbog predrasude "da su dijelili Bosnu i Hercegovinu", kao "bivše prijatelje". Tako se kliše pretvara u kroše.
