USKOK je 2010. godine optužio 13 osoba – 12 hrvatskih i jednog državljanina Perua – za krijumčarenje i preprodaju većih količina kokaina iz Južne Amerike, odnosno Perua, Argentine i Ekvadora u Hrvatsku od 2005. do 15. siječnja 2009. godine. Nikolu Ivančića tereti se da je ustrojio zločinačku organizaciju, a Antu Lozinu, Martinu Markulin, Hrvoja Mahmeta, Marija Raku, Marka Špirka, Josea Martina Morena Perea, Miroslava Gudelja, Marija Brizanca i Milana Miljevića zbog sudjelovanja u krijumčarenju i preprodaji droge.
Mladen Čerina optužen je za udruživanje, a Mirko Rubeša i Dubravko Šego zbog prijetnje. Njih sedmero donedavno je bilo pritvoreno, a ostalima se sudi u odsutnosti. Inače, na posljednjoj raspravi na zagrebačkom Županijskom sudu prihvaćeni su svi novi dokazni prijedlozi Ivančićeve obrane.
"Otputovao sam u Buenos Aires i našao se s Peladom, on mi je trebao predati ovu pošiljku kokaina, i to dva paketa koja bi bila u čarapama ispod oplata. On mi je na kraju donio ta dva paketa i kondom koji sam stavio u anus pa sam krenuo u Zagreb. Ondje su me uhitili, ali ne zbog prenošenja droge. Postojala je tjeralica Općinskog suda u Šibeniku pa su me priveli u zatvor gdje je otkrivena ova droga. Kada sam se odlučio da je stavim u anus, nisam ništa jeo, a inače sam uzimao tablete da ne trebam ići na WC." Rekao je to istražiteljima 33-godišnjak uhićen 2007. godine u zagrebačkoj zračnoj luci nakon što je tijekom uobičajene procedure u zatvoru kod njega pronađeno 300 grama kokaina. Priznao je što je radio, surađivao s tužiteljstvom te postao krunski svjedok u akciji "Domald", jednoj od najvećih usmjerenih na razbijanje lanca krijumčara kokaina.
Je li uhićen još jednom?
Protiv 13 optuženih u ovom predmetu postupak se trenutačno vodi na zagrebačkom Županijskom sudu, a krajem ljeta trebalo bi se saznati gdje se nalazi krunski svjedok. Muškarac koji je ispričao kako se švercao kokain, prema neslužbenim informacijama, početkom godine "pao" je u Francuskoj ponovno u jednoj drugoj narkopriči pa obrana optuženih, na čelu s Nikolom Ivančićem kojeg se tereti da je ustrojio zločinačku organizaciju, tvrdi da je zbog toga nevjerodostojan, da je za sebe kupovao bolji položaj u odnosu na ostale, a da je i sam do grla u problemima te da se njegov iskaz ne može uzimati zdravo za gotovo. Što se dogodilo s krunskim svjedokom, odgovor bi trebao dati Interpol, nakon čega će se odrediti i njegova sudbina u "Domaldu". Kako bilo, ovaj pomorac, Vojvođanin po rođenju, a Dalmatinac po mjestu prebivanja, tvrdio je da ga je u narkobiznis natjerala neimaština, teška bolest majke i Ivančićeve prijetnje, što je pomalo diskutabilno jer po onome što je kazivao, ispada da su u početku bili u vrlo dobrim odnosima. Budući da je aktivno sudjelovao u trgovini narkoticima, detaljno je i opisao kako ovaj "biznis" izgleda u stvarnom svijetu, a koliko je njegova priča vjerodostojna, na kraju će utvrditi sud. S Ivančićem je, rekao je, putovao u Peru. Za vrijeme prvog posjeta ondje je upoznao "poslovne suradnike": Josea Martina Morena Perea, također optuženog, a onda i izvjesnu baba Martu.
– Shvatio sam da ona i njezina kći mogu prerađivati kokain u razne oblike i tako ga pripremati za transport. Konkretno je dogovoreno da će baba Marta pripremiti jedan kofer s šest kilograma kokaina, dogovorena je cijena od 18.000 dolara te da će pola biti uplaćeno unaprijed, a ostatak nakon isporuke. Vratili smo se u Hrvatsku, s time da smo se već dogovorili da se moram vratiti u Peru radi kontrole kofera – govorio je švercer.
Kofer platio 12.000 dolara
Opet je otputovao u Peru i uz pomoć nekog Đonija unajmio stan čiji se vlasnik, tvrdi, zvao kao i slavni književnik – Victor Hugo.
– Taj stan je trebalo unajmiti jer je i Nikola govorio da će ga i on koristiti kad bude u Peruu. Radilo se o luksuznom stanu. Nekoliko sam se puta vidio i čuo s Pepom koji mi je rekao da mu se javim ako nešto trebam. Kada mi je javljeno da će doći momak zbog tog kofera, dao sam babi Marti oko 12.000 dolara – ispričao je. Kurir s koferom nije stigao u Hrvatsku. Uhićen je u Madridu, a glavni akter naše priče ostao je u Peruu "raditi".
– Pepe me je upoznao s momkom po nadimku Toni. On je predložio da kokain stavljamo u keramičke posude, da bi se na takav način moglo upakirati pola kilograma u tu umjetninu i poslati preko DHL-a na određenu adresu. Kao dokaz da je pošiljka poslana trebali smo dobiti potvrdu na kojoj se nalazi kod kojim se navodno moglo pratiti gdje se pošiljka nalazi. U to sam vrijeme upoznao Rubena i Jesicu koji su predložili da se kokain stavlja u šampon ili kremu. Bilo je govora o pola kilograma kokaina. Sjećam se da sam vidio bočicu šampona Johnson & Johnson, a krema je bila Dove – opisivao je krunski svjedok. Zbog pošiljke kokaina u kozmetici, nastavio je, zapao je u probleme jer su njegovi "prijatelji" tvrdili da su poslali još jednu, očekujući da se za nju plati pa je morao posuditi tri tisuće dolara od nekog Grka kako bi izbjegao veće neugodnosti s njima.
Kontejneri banana
– Povremeno sam se družio s Kolumbijcima, Rubenom i Jesicom. Dolazio sam u njihovu kuću u pratnji Pepe. U razgovoru sam čuo da je Jesicin suprug bio navodno desna ruka Pabla Escobara. Sjećam se jedne prigode da sam u toj kući vidio osobu izuzetno niskog rasta, čovječuljka. Ruben mi je rekao da je to kupac 200 kilograma kokaina. To sam zapamtio jer sam kasnije vidio na televiziji da policija odvodi Jesicina sina Adriana i saznao da su tog čovječuljka držali u zatočeništvu jer nije platio drogu – rekao je. U Limi je, nastavio je, upoznao i Valtera, a on je trebao pomoći kod nove pošiljke kokaina koji je u papiru trebalo ponovno slati preko DHL-a. Oko 300 grama, dodao je, moglo se poslati u jednom kilogramu papira.
– Radilo se o papiru formata A4, sjećam se da je to bio obični bijeli papir. Znam da je u jednoj pošiljci bio neki tekst, a na drugom papiru su bile note. Točnije, u samo dvije pošiljke bile su note, a na ostalima je bio tekst. Šef DHL-a u Hrvatskoj je trebao iz pošiljke izvaditi sadržaj. Radilo se o pošiljkama koje bi trebale biti vraćene pa su zbog toga korištene nepostojeće adrese. Ja sam izmislio adresu Kružna ulica 38 jer sam znao da takva ne postoji. Radilo se o pet ili šest pošiljki, od čega mislim da su dvije "pale"– rekao je prilikom ispitivanja. Valter mu je, objasnio je, precizno opisao proces kojim se iz papira ekstrahira kokain.
– Papir se mora usitniti i staviti na tri sloja gaze. Preko tog se prelije čisti alkohol. Mokri se papir procijedi kroz gaze i dobije želatinasta masa. Pusti se da se osuši i to je onda kokain. Prije toga se stavi u vatrostalnu posudu i zapeče u mikrovalnoj pećnici da se dobije ta masa. Na taj je način u Hrvatsku došlo kilogram kokaina – kazao je. I dalje je boravio u Limi te s društvom u kojem se našao smišljao nove načine slanja droge u Hrvatsku. Jedan do njih bili su i kontejneri u kojima se banane izvoze iz Ekvadora. U tome mu je trebao pomoći Don Jesus, vlasnik plantaže, ali i laboratorija za proizvodnju kokaina.
– Imao je omogućen ulaz u luku i laboratorij izvan grada u sklopu plantaža banana, tamo su nas odveli on i njegovi ljudi. To je bio drveni hangar u kojem se osjetio miris kokaina, vidio sam više mikrovalnih pećnica i velike lonce, a vidio sam i bačve s acetonom. Rečeno mi je da se u takvom laboratoriju dnevno može preraditi i do 500 kilograma kokaina. Ruben je tada rekao da bi se kokain mogao stavljati u gumene banane. Ne znam koliko bi ga stalo, ali banane su izgledale kao prave. Pakirale bi se u kutije i onda u kontejner – ispričao je. Posao s bananama nisu dogovorili pa im je preostalo da kokain krijumčare – gutanjem. U Limi su trebali pripremiti novu pošiljku kokaina te pričekati da onamo doputuju i gutači iz Hrvatske.
Kokain je gutao od jutra
– Julio i Esteban su trebali pripremiti kokain u obliku jajašaca. Trebao sam dobiti i tablete koje će gutači popiti zbog čišćenja organizma, a zatim druge koje bi ih zatvorile. U Limu je doputovao pokojni Ante. Za njega je bilo pripremljeno 900 grama – rekao je krunski svjedok. "Antina" kokaina sjeća se jer je pio puno čaja i vode.
– Gutao ga je od jutra. U Zagreb je došao bez problema, a kokain su izbacivali kasnije u hotelu između Zagreba i Samobora. Došao je i drugi dečko, kod njega je bilo oko 800-900 grama, a u Limu je stigao i Marko. Hvalio se da može puno pojesti. Progutao je oko jednog kilograma, htio je još, ali više nije bilo droge – kazao je. Objasnio je da se u kuglicama koje su gutali kuriri nalazio kokain u rinfuzi te da su paketići obično bili težine od četiri do 16 grama. Također je otkrio da su gutači po njegovoj procjeni u Hrvatsku unijeli 2,8 kilograma kokaina te da su i ovi kuriri imali svoju cijenu.
– Ta je cijena trebala biti okvirno oko 2500 eura, ali je zapravo pokojni Ante dogovorio neku svoju cijenu i uzeo nekoliko paketića droge i 500 eura. Marko je imao cijenu od 2500 eura. Jednom je prilikom 200 grama kokaina bilo za njega i za mene pa ga je odvojio – rekao je tijekom svog posljednjeg ispitivanja u Rijeci. A tko je kasnije raspačavao drogu koju su gutači donijeli u Zagreb, nije znao reći. Što se tiče kokaina koji je on osobno trebao prenijeti iz Argentine, priznao je da su za taj "posao" izradili posebne umetke za tenisice i anus kako bi plan uspio. U Zagrebu je taj kokain, tvrdio je, trebao predati nekom muškarcu kojeg su zvali Muha s kojim se trebao naći na Jarunu kod crkve. Iako se istražiteljima predstavio kao bitna karika u krijumčarskom lancu, tvrdio je da od droge nije imao osobne zarade. Upitan je li možda prilikom slanja pošiljki papira natopljenog kokainom slao i neku robu samo za sebe, rekao je da nije, objašnjavajući da nije imao kod kojim se prati pošiljka poslana DHL-om. Na kraju je također priznao koja je bila njegova uloga u priči o krijumčarenju kokaina.
– Sebe bih nazvao desnom rukom Nikoli u ovom poslu. Ja sam u Južnoj Americi trebao pronaći najbolje načine kako bi se kokain mogao dopremati u Europu. Spominjale su se i neke konzerve tune, a radilo se o falšim konzervama jer je u njima bilo oko pola kilograma kokaina – izjavio je švercer. Čija je, u međuvremenu nakon priznanja i puštanja na slobodu, postao desna ruka ili je možda i šef krijumčara s Balkana uhićenih u Francuskoj, znat će se brzo, čim optuženi nakon ljetne stanke ponovo zasjednu na optuženičke klupe. Na sud više ne dolaze iz Remetinca. Zatvor su napustili nedavno nakon tri i pol godine jer im je istekao pritvor.
Tu se nema šta komentirati......šverc droge je bolje pokriven zakonima nego radnička prava