Apsorpcijska sposobnost jedan je od termina koji je na mala vrata ušao u hrvatski javni prostor u posljednjoj fazi pristupnih pregovora raspravama na temu članstva Hrvatske u Europskoj uniji. Iako tehničkog prizvuka, termin je pažljivo skovan u uredima europskih institucija te općenito upućuje na pripremljenost države članice za punopravno članstvo i sudjelovanje u svim politikama Unije te na zajedničkom europskom tržištu. U životu programa ili projekta apsorpcijska sposobnost označava kvalitetu cjelokupnog razvojnog "policy" ciklusa: od planiranja do generiranja, odabira preko provedbe, nadzora i evaluacije projektnih aktivnosti. Ipak, podjela apsorpcijske sposobnosti na administrativnu, financijsku i makroekonomsku pruža više uvida u moguće odrednice termina apsorpcijske sposobnosti ili, kolokvijalno, ''kapaciteta''.
U kontekstu pridruživanja Europskoj uniji najzastupljenija administrativna apsorpcija, koja označava sposobnosti i vještine središnjih i lokalnih vlasti u pripremanju planova, programa i projekata, u njihovu odabiru, u organizaciji koordinacije među partnerima, zadovoljavanju zahtjeva izvještavanja te u financiranju i nadzoru implementacije (Boeckhout, 2002: 2). Drugim riječima, administrativni je kapacitet operativna spremnost javne uprave (ministarstava, nacionalnih agencija, organizacija te s njima povezanih ljudskih resursa) te podnacionalnih aktera (gradova, općina, županija te s njima povezanih ljudskih resursa) za pripremu i operativnu provedbu dovoljnog broja (unaprijed) pripremljenih projekata. Na taj način osigurava se i sudjelovanje u zajedničkim politikama Unije. Primjerice, dok su stope ugovaranja programa Phare u 2005. i 2006. godini iznosile oko 80%, stope ugovaranja IPA projekata koji se bave jačanjem administrativnih kapaciteta su oko 90%.
Financijska se apsorpcija odnosi na sposobnost javne uprave, gradova, općina, županija, poslovnog sektora ili, primjerice, udruga civilnog društva da sufinanciraju projekte ili programe razvoja. Primarno se odnosi na središnje i lokalne vlasti, dok u svakodnevnoj praksi zahtjev za sufinanciranje, kao jedno od temeljnih načela europske politike regionalnog razvoja, može predstavljati ozbiljnu zapreku. Jedan je od najboljih načina rješavanja ove zapreke jest rezervacija dovoljnog iznosa prije same pripreme projekta ili programa. Posljednja i ne manje važna, makroekonomska apsorpcija upućuje na posljedice dobivanja sredstava pomoći na nacionalni BDP.
Iako je kao termin uvedena još 1993. godine u okviru takozvanih kopenhaških kriterija, apsorpcija se 2006. godine u javnost vraća francuskim i nizozemskim referendumskim 'ne' europskom ustavnom dokumentu kao i, primjerice, sve intenzivnijim raspravama o prednostima i nedostacima Turske kao države članice Unije. Na taj način u prvi plan ponovno je došlo pitanje spremnosti EU za proširenja na nove države kao i za produbljivanje kompetencija i odgovornosti institucija na pitanja ili politike koje integracijom postaju europske i zajedničke.
Europska je komisija po završetku pregovora procijenila da Hrvatska danas raspolaže zadovoljavajućim apsorpcijskim sposobnostima za članstvo u Europskoj uniji. Međutim, činjenica da će već sredinom 2013. godine u Hrvatskoj iznos za strukturnu pomoć porasti s dosadašnjih 150 milijuna na više od milijardu eura navodi na razmišljanje kako je potreba jačanja apsorpcijskih sposobnosti dugoročan proces i posao s kojim stvarno suočavanje tek slijedi.
"Europska je komisija po završetku pregovora procijenila da Hrvatska danas raspolaže zadovoljavajućim apsorpcijskim sposobnostima za članstvo u Europskoj uniji. Međutim, činjenica da će već sredinom 2013. godine u Hrvatskoj iznos za strukturnu pomoć porasti s dosadašnjih 150 milijuna na više od milijardu eura navodi na razmišljanje kako je potreba jačanja apsorpcijskih sposobnosti dugoročan proces i posao s kojim stvarno suočavanje tek slijedi". Ovaj citat navodi na zaključak da se EU preračunala, jer je poretpostavila da će se hrvatska apsorpcijska sposobnost povećati u skladu s pravima Hrvatske tj. pravom na povlačenje iz EU više od milijardu eura. No, s druge strane, i dalje će prevagivati drugi EU interes, već iskorišten kod prijma Rumunjske i Bugarske, a to je strah od širenja Rusije na Balkan. Dakle, Hrvatska će 1. srpnja 2013. ući u EU, ali milijardu eura neće dobiti.