Dvadesetogodišnji Marin Kamenički tek je uspio zakoračiti izvan bolničkog kruga kada ga je u jutarnjim satima utorka preuzela policija da bi nakon višednevnog liječenja naposljetku nad njim otpočelo kriminalističko istraživanje vezano uz tragičnu prometnu nesreću u zagrebačkoj Ilici koja je odnijela dva ljudska života.
Dokaže li mu se obijesna vožnja, koja će se kvalificirati ovisno o prekoračenoj brzini, prijeti mu i do 12 godina zatvora. Na žalost, ovaj aktualni slučaj tek je najnoviji u tragičnom nizu, svojevrsnoj spirali smrti na cesti za koju su odgovorni mladi vozači. Deni Župan, Hrvoje Žužić i Ivan Primorac samo su neki od onih koji su svojom mladošću i neiskustvom posljednjih godina za sobom, na cestama, ostavili krvavi trag. Premda se nikada nisu sreli, štošta im je zajedničko: svi do jednog su mladi, brzi i žestoki te pritom dolaze s “vrha društvene ljestvice”, no jesu li pritom obiteljima svojih žrtava, pa i društvu u cjelini vratili dug?
Iz zatvora u Švicarsku
Crni niz otpočeo je nesrećom u Makarskoj 2002. godine, kada su na nogostupu, na korak do pješačkog prijelaza, poginule 16-godišnjakinje Ana Andrijašević i Kata Erceg. Krivac za tragediju bio je tada 17-godišnji Ivan Primorac, sin hercegovačkog tajkuna Marijana Primorca, koji će dvije godine poslije, baš u vrijeme suđenja njegovu sinu, darovati skupocjeni BMW tadašnjem premijeru Ivi Sanaderu.
Premda je prije kobnog događaja bio višestruko kažnjavan za prometne prekršaje, splitska sutkinja Marija Majić osudila ga je na dvije i pol godine zatvora. Međutim, Županijski sud ubrzo će tu će presudu umanjiti za šest mjeseci. Ionako ogorčenu javnost posebno je razjarilo obrazloženje presude: “Ivan Primorac dolazi iz obitelji društveno prihvatljiva ponašanja kojemu su roditelji omogućili studiranje u inozemstvu, gdje se pokazao uspješnim”. Kaznu je odslužio u Valturi, zatvoru otvorenog tipa, u trajanju od 22 mjeseca, a pušten je dva mjeseca prije pa je s odsluženja kazne otišao na školovanje u švicarski Luzern. Kako doznajemo, i danas se ne odriče “bijesnih” automobila.
U očevu BMW-u
U kolovozu 2007. godine, s 2,15 promila alkohola, vozeći svoj BMW brzinom od 111 kilometara na sat, tada 22-godišnji Hrvoje Žužić izazvao je prometnu nesreću u kojoj je poginula 19-godišnja Ružica Pavić, dok je u nesreći teško ozlijeđen njezin dečko Hrvoje Matijašić. Premda je od početka suđenja njegov otac Željko Žužić, vlasnik trgovačkog centra Solidum, prigovarao da mediji razapinju ovu obitelj, mlađahni Hrvoje izišao je na slobodu i prije isteka pet godina zatvorske kazne – zbog psihičkog stanja, primjerenog ponašanja i završetka studija na Ekonomskom fakultetu.
Tog travnja 2013. Slavonski Brod potresla je strašna prometna nesreća u kojoj su na pješačkoj stazi pri povratku iz škole teško stradale tri djevojčice. Pokosio ih je 20-godišnji Deni Župan očevim BMW-om iako, prema u to vrijeme važećoj zakonskoj odredbi, nije posjedovao dozvolu za vožnju automobila tako razorne snage. Četiri dana poslije od zadobivenih ozljeda jedna od djevojčica je preminula, a mladi Župan dobio je četiri godine i deset mjeseci zatvora.
Dvije godine prije nesreće u Ilici Zagrepčane je šokirao događaj na Kvaternikovu trgu kada je u travnju 2016. Nikola Kovačević s 2,16 promila alkohola u krvi svojim Audijem pokosio bračni par iz Dubrovnika. Tada 26-godišnjak, osuđen je na četiri i pol godine zatvora, premda je prije kobne nesreće čak šest puta prekršajno kažnjavan. U četiri navrata izrečena mu je mjera zabrane upravljanja u trajanju od dva do šest mjeseci, no ova mjera nije pomogla ni Kovačeviću ni njegovim žrtvama.
Spomenuti primjeri jasno govore da su potrebne rigoroznije mjere, a povratak zakonske odredbe koja bi mladim vozačima dopuštala upravljanje vozilima do 95 konjskih snaga postaje jedini imperativ.
ja mislim, da bi pored zatvora trebalo lupiti i po novčaniku. Recimo da se doživotno alimentiraju invalidi ili djeca/roditelji koji su izgubili svoje najmilije od strane počinitelja. Oderediti novčanu kazno prema financijskim mogućnostima roditelja.Ako porodica ima kapital od 1 milion Eura, može se odrediti recimo 1000€ mjesečno plaćanje kroz napr. 20 godina uz praćenje inflacijske stope.