Referendumska inicijativa sigurno ne bi postigla rezultat kakav jest da se pred sam kraj na istoj strani barikade protiv Željke Markić nisu našli glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić i SDP-ov prvoborac Željko Jovanović. Dok se Brkić bavio omamljivanjem političkim koktelima kojima je davno istekao rok, Jovanović se fokusirao na ono što njemu dokazano najbolje ide – kršenje Ustava i osobnu promociju te vraćanje vjere u politiku i političare, što je jedan od povoda za referendum.
Više je pitanja, uz ono najvažnije, na koja nam referendumska inicijativa daje odgovor. Što skupljeni broj glasova znači i kome je inicijativa odnosno zajednička protureferendumska kampanja najvećih stranaka nanijela veću štetu? Ionako odnarođenom SDP-u ili HDZ-u koji se odnarodio prema dijelu svojih birača? Ivi Josipoviću koji svojom inicijativom za ustavnom reformom dokazuje i distanciranost od vladajuće politike ili za “neutralnu” Kolindu Grabar Kitarović koja kao buduća predsjednica tek treba pokazati i distanciranost u odnosu na HDZ koji bi mogao postati vladajući? Je li građanska inicijativa “U ime obitelji” profitirala od sukoba s vladajućim elitama (s medijima su ionako već bili u sukobu), a osobito s vodstvom HDZ-a te je li GONG dobio na vjerodostojnosti konfrontiranjem s inicijativom i na politikantskim osnovama. I konačno, je li politika što dobila od te incestuozne koristoljubive veze SDP-a i HDZ-a bez obzira na ishod referendumske inicijative koja, ne zaboravimo, kvantitativno može proći, ali ne mora i kvalitativno na Ustavnom sudu? Pitanja namjerno sadržajem sugeriraju odgovor.
UIO i Željka Markić ni na ovom referendumu nikako ne mogu biti gubitnici bez obzira na rezultat koji je puno bolji nego što je to motivacijskim istupima i zabrinutošću zadnjih dana sugeriralo vodstvo inicijative. Uz kampanju vodećih ljudi dviju najvećih stranaka, medijsku “neutralnost” te tajming zakonodavne inicijative GONG-a, svaki rezultat referendumske inicijative je dobar premda su s obzirom na reakcije i već postignute efekte u svakom slučaju već dobitnici jer su uspjeli skrenuti pozornost na najvažnije i najkompliciranije “sporedno” političko pitanje.
SDP je na vlasti, i to kao najveći profiter postojećeg izbornog sustava, ionako percipiran u javnosti kao protivnik narodnih inicijativa, pa se njihovo opiranje reformi doživljava prirodnim i očekivanim s tim da su se oni držali još i prilično rezervirano, osobito kad se prisjetimo odnosa Vlade prema referendumu o braku. To što su Brkić i Jovanović zajedno vodili boj protiv Željke Markić može škoditi jedino HDZ-u. HDZ je u oporbi i trenutačno ni o čemu nema isti stav kao SDP pa je stoga njihov odnos prema ovoj referendumskoj inicijativi eksces. Za taj eksces trebali su ponuditi ozbiljne razloge, ali oni su ih mijenjali, uvaljujući se i u vlastite povijesne pogreške te koristeći se i “oružjem” iz bivših vremena.
Od guranja Ž. Markić Josipoviću štete ima samo Grabar Kitarović, a od toga što HDZ i UIO nisu ni u izvanbračnoj vezi štete može imati samo HDZ. Čak i nije toliko problem što su bili protiv nego što su to protivljenje mogli izreći i drugačije, u svoju korist, a ne na štetu. Među ostalim, politika koja je niz pobjeda ostvarila izmjenom pravila nekoliko mjeseci uoči izbora ne može osporavati pravo na izmjenu pravila igre više od godinu dana prije izbora, osobito kad je to već četiri godine dijelom obveza koju je nametnuo Ustavni sud.
>> U ime obitelji: Imamo dovoljno potpisa; Bauk: Treba vam još 100 tisuća
Ova inicijativa i sve što se zbivalo oko referenduma odmoglo je prvenstveno HDZ-u. Moj glas nakon svega ta stranka i njezini kandidati neće nikad više dobiti. I to je u redu. Ta stranka zaista nije zaslužila povjerenje ovog naroda nakon svega što su pokazali posljednjih 15-ak godina i nakon ovoga šti su sada sve napravili i izgovorili. S time da je to bila kap koja je prevršila mjeru. Hvala Bogu na njoj, sada su se mnogima konačno otvorile oči.