Nedugo nakon što je postala predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović iznijela je jednu od svojih glavnih vanjskopolitičkih inicijativa – uspostava koridora Baltik – Jadran – Crno more – kako bi se zemlje na tom području bolje povezale.
Podrška stranih državnika
O tom koridoru hrvatska predsjednica je dosad govorila na brojnim susretima sa stranim državnicima, koji su podržali njezinu inicijativu, posebno onima iz zemalja koje su na toj uspravnici, kako to voli reći predsjednica.
Osim toga, njezina inicijativa dobila je veliku podršku i hrvatske akademske zajednice, koja je već odavno prepoznala važnost povezivanja zemalja između ta tri europska mora. No iako se zahvaljujući Kolindi Grabar-Kitarović u zadnje vrijeme često spominje taj koridor, ipak se u javnosti o njegovu značenju malo zna. Akademik Josip Božičević je s profesorima s Fakulteta prometnih znanosti iz Zagreba Sanjom Steiner i Srećkom Krečem pripremio rad o prometnom povezivanju Baltika, Jadrana i Crnog mora koji je ustupio Večernjem listu. U tom radu detaljno se objašnjava značenje tog koridora, a njegov sadržaj prenosimo u nastavku teksta.
Tako autori napominju da su područja Baltika, Jadrana i Crnog mora danas nedovoljno prometno povezana izravnim kopnenim vezama. Ulaskom u EU svih zemalja na području između ta tri mora ostvareni su politički preduvjeti da se ta područja bolje povežu gospodarstveno i prometno. Pri tome početna inicijativa bila je bolje povezivanje zemalja na uspravnici Baltik – Jadran, a sad je ona proširena zemljama koje se nalaze na poveznici prema Crnom moru. U tu inicijativu do sada je uključeno 12 zemalja članica EU. Tema boljeg povezivanje Baltika i Jadrana bila je tako okosnica međunarodnog znanstvenog skupa „Prometno povezivanje Baltika s Jadranom/Mediteranom“, koji je održan u Zagrebu u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti još u studenome 2000. U radu skupa sudjelovali su akademici, znanstvenici i stručnjaci iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Italije, Litve, Mađarske, Poljske, Slovačke, Slovenije i Švedske. Prometna mreža koja je egzistirala u to vrijeme bila je dijelom nedjelotvorna te tehnički i tehnološki neusklađena. Taj znanstveni skup održan je u vrijeme kada još zemlje na potezu Baltik – Jadran u većini nisu bile punopravne članice EU, međutim, već tada je iskazan znatan interes za boljim povezivanjem tih zemalja.
Temeljem analize tadašnjih prometnih mreža zaključeno je da nema jedinstvenog koridora koji bi povezivao sve zemlje na području između Baltika i Jadrana. U to vrijeme bila je formirana mreža sveeuropskih (paneuropskih) koridora, a mreža transeuropskih (TEN-T) koridora EU bila je u fazi stvaranja. Predloženo je da se kod određivanja buduće mreže EZ-a vodi računa da se formira i koridor koji bi povezivao zemlje između Baltika i Jadrana, s tendencijom da se taj koridor produži i do obala Jonskog i Crnog mora. Do danas je u inicijativu Baltik – Jadran – Crno more uključeno 12 zemalja: Estonija, Letonija, Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Austrija, Slovenija, Hrvatska, Mađarska, Rumunjska i Bugarska. Inicijativa, koju su podržali SAD i EU, ima više komponenti – sigurnosnu, integrativnu, gospodarstvenu, obrazovnu, energetsku i prometnu, a sve kako bi se omogućio stabilan i brži razvitak svake zemlje u navedenom području te bolja kvaliteta života. Predsjednica RH kroz svoju diplomatsku aktivnost promovira inicijativu Baltik – Jadran – Crno more. Tako je s time u listopadu 2015. upoznala kinesko vodstvo na čelu s predsjednikom Kine. On je napomenuo da je ta inicijativa komplementarna s inicijativama koje promovira Kina. Inicijativa je predstavljena i predsjedniku Turske, za vrijeme posjeta toj zemlji u studenome 2015. Tada je predsjednica istaknula kako bi okupljanje ovih zemalja na poveznici Baltik – Jadran – Crno more poslužilo kao snažan temelj za puno ostvarenje gospodarskog potencijala. Predstavila je hrvatske projekte gradnje Jonsko-jadranskog plinovoda i njegovo povezivanje s Transjadranskim plinovodom kao i gradnju LNG terminala na Krku te naglasila poziciju Turske, budući da strateški energetski projekti koji se realiziraju i oni koji se planiraju prelaze preko Turske. Kako bi se utvrdilo stanje povezanosti područja između Baltika, Jadrana i Crnog mora, obavljena je analiza prometnica i koridora na tom području. Analizom koridora TEN-T prometne mreže utvrđeno je da danas nema izravnog koridora koji bi povezivao sve zemlje i područja između Baltika, Jadrana i Crnog mora, odnosno da nedostaju pojedini priključci i koridori kako bi cijela mreža bila u potpunosti funkcionalno povezana.
Danas tu mrežu čine i dijelovi Paneuropske mreže, koridor 10, koridor 8 i koridor 5c. Da bi te mreže prometnica bile međusobno funkcionalno povezane, nedostaju spoj Rijeke s Pivkom u Sloveniji, kao spoj koridora Baltik – Jadran s hrvatskim dijelom jadranske obale, tj. s lukom Rijeka, a nedostaje i Jadransko-jonski koridor, na dijelu od Rijeke do albanske luke Drač. Dio Jadransko-jonskog koridora (premda on nije službeno imenovan kao koridor) sagrađen je u Hrvatskoj od Rijeke do Ploča (autocesta). Cijeli koridor treba odrediti preostali dio autoceste, odnosno cjelokupni željeznički koridor te ga Europska unija treba usvojiti kao dio prometne mreže EU.
Nema jedinstvenog pravca
Na temelju navedenog može se zaključiti da se prometna mreža EU širi na dijelove zemalja koje se uključuju u EU, te tako Paneuropska mreža postaje dijelom TEN-T mreže. Analizom postojeće prometne mreže utvrđeno je da nema jedinstvenog koridora koji bi povezivao sve države, koje su inače članice EU, a nalaze se između Baltika, Jadrana i Crnog mora. U današnjim uvjetima cijelo spomenuto područje moguće je povezati prometnom mrežom koja se sastoji od dijelova TEN-T i PE mreže koridora, a upozorava se i na činjenicu da nedostaju dijelovi za cjelokupno funkcioniranje takve mreže. Stoga autori navode da je upravo inicijativa hrvatske predsjednice s ciljem izravnog povezivanja Baltika, Jadrana i Crnog mora najsvježija i sveobuhvatna te dobra osnova za proširenje mreže koridora koji se predlažu.
