U Argentini je zbog izbijanja novog koronavirusa obustavljena nogometna sezona. I nije izgledno da će se najpopularnija igra tako skoro vratiti u zemlju iz koje dolazi Lionel Messi, a na fasadama se zgrada izmjenjuju murali posvećeni generacijskim herojima poput Carlosa Téveza ili Gabriela Batistute. Ipak, strast je za loptom na zelenom travnjaku prejaka da bi Argentinci od nogometa tek tako odustali. Associated Press donosi priču o nogometu prilagođenom društvenom distanciranju u doba koronavirusa kojem su pravila zbog toga ponešto izmijenjena. Nisu mogući slalomi poput onih Diega Armanda Maradone. Ali se ipak igra.
Nedostaje originalne čarolije
Taj “metegol humano” podrazumijeva podjelu igrališta na 12 pravokutnika unutar kojih se obavezno kreću igrači. Lopta se može dodavati kroz pravokutnike, a igrači mogu voditi loptu unutar prostora određenog tim pravokutnikom. Između pravokutnika nema “tampon-zone” pa i dodavanje lopte ili udarac traži određenu vještinu. No, napustite li omeđeni prostor, to je penal za protivnika. Ima i taktike – ako momčad izvede na teren samo jednog obrambenog igrača, on se tada ima pravo kretati po oba pravokutnika ispred gola.
Tako je naglasak u ovom koronanogometu više na dodavanju i šutiranju nego na driblinzima ili trku, no nema ni uklizavanja, a i igra je tečnija, s manje prekida, bogatija lijepim golovima iz daljine. Bolje išta nego ništa, stav je igrača koje su objektiv velike svjetske agencije snimali dok su igrali koronanogomet, odnosno šutirali loptu prvi put nakon stotinu dana koliko to nije bilo moguće zbog pandemije koja je snažno zahvatila tu južnoameričku zemlju. Jedan se element ipak nije izgubio, a on je možda i najvažniji u cijeloj priči. To je element socijalizacije, osnova svakog sporta, pogotovo onog momčadskog.
– Opet sam slobodan i sretan, okupiti se opet i igrati nogomet velika je sreća – rekao je jedan od Argentinaca koji su probali odigrati metegol humano u kojem ne sudjeluje 11 igrača sa svake strane, niti sedam, što bi bilo normalno za polje igrališta futsala, već samo pet.
Jedino tako bilo je moguće na igralištu za mali nogomet, kakva postoje i u Hrvatskoj, odigrati “tekmu”, a da se ne prekrše mjere koje je preporučio argentinski stožer. U mjere spada i odredba prema kojoj na otvorenom zajedno u aktivnosti ne smije sudjelovati više od deset igrača. Jasno je kako ovakvom nogometu nedostaje dio njegove originalne čarolije, što bi bio dribling, pa niti one druge strane, a to je međusobno svađanje ili glumljenje faula, no lopta ipak ide igralištem. Sve je smislio Gustavo Ciuffo, vlasnik jednog takvog igrališta za mali nogomet, a za divno čudo, nakon prve utakmice, metegol humano počeo se širiti i drugdje u Argentini. Samo da se igra.
Lijek protiv depresije
Ciuffo je iskoristio trenutke kada je počeo padati broj dnevno zaraženih u njegovu gradiću Pergamino i pokušao organizirati takvu utakmicu prije nego se uvedu najavljene strože mjere. Vlasti gradića dale su i službenu dozvolu za igranje koronanogometa.
– Opet pokrenuti loptu bio je najbolji lijek protiv depresije izazvane izbojem pandemije – rekao je Ciuffo.
Prije svake utakmice igrači moraju očistiti tenisice i ruke te potpisati izjavu o vlastitom zdravstvenom stanju. Kada izađu na teren, mogu skinuti masku. Nogomet se pokazuje izdržljivijim od koronavirusa, metegol humano u svakom slučaju ispunjava njegovu osnovnu svrhu – naći se s dečkima na terminu i poslije otići nekamo na pivo.
Koje gluposti, za ne povjerovati...