Hrvatska ni 35 godina nakon Domovinskog rata nije riješila dva važna pitanja – naknadu ratne štete i kažnjavanje počinitelja ratnih zločina. Upozorio je na to Pero Kovačević, sudionik Domovinskog rata i član Udruge pravnika "Vukovar 1991.", gostujući u emisiji HTV-a Studio 4. Smatra da hrvatske vlasti nisu dovoljno učinile kako bi ta pitanja otvorile u odnosima sa Srbijom i Crnom Gorom te da izostanak konkretnijih poteza predstavlja povijesnu pogrešku.
Govoreći uoči obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i žrtvu Vukovara i Škabrnje, Kovačević je upozorio na razmjere neprocesuiranih ratnih zločina. Kao primjer naveo je Vukovar i vukovarsko područje, gdje je, prema podacima Državnog odvjetništva na koje se pozvao, kazneni postupak pokrenut protiv 1204 osobe, dok je pravomoćno kažnjena 181 osoba. Odgovornost za takvo stanje pripisao je političkim vodstvima od 2000. godine do danas. Ipak, rekao je da posljednjih godina primjećuje određene pomake u otkrivanju sudbine nestalih hrvatskih branitelja, osobito nakon dolaska Ivana Turudića na čelo Državnog odvjetništva, no ocijenio je da to nije dovoljno.
Kovačević je govorio i o ratnoj šteti koju je Hrvatska pretrpjela tijekom agresije. Pozvao se na izračun državne komisije prema kojem je izravna šteta procijenjena na oko 65 milijardi tadašnjih njemačkih maraka, odnosno približno 32 milijarde eura. Neizravna šteta, koja obuhvaća troškove zbrinjavanja prognanika, gubitak bruto domaćeg proizvoda i prihoda od turizma, prema njegovim je riječima još veća. "Neizravna šteta iznosi čak do 194 milijarde dolara, odnosno 189 milijardi eura", naveo je Kovačević. Upozorio je da je Hrvatska velik dio poslijeratne obnove financirala vlastitim sredstvima, odnosno novcem poreznih obveznika. Smatra da ima pravo tražiti naknadu ratne štete te da to pitanje treba ponovno otvoriti u odnosima sa Srbijom i Crnom Gorom.
Kao pravnu osnovu za pokretanje tog pitanja Kovačević je izdvojio Sporazum o normalizaciji odnosa koji su Hrvatska i tadašnja Savezna Republika Jugoslavija potpisale 1996. godine. Prema njegovu tumačenju, članak 7. predviđa rješavanje pitanja naknade za uništenu, oštećenu i nestalu imovinu. "Hrvatska diplomacija nikada nije poduzela učinkovite mjere da se taj sporazum provede", ustvrdio je.
Posebno se osvrnuo na Crnu Goru, smatrajući da je Hrvatska trebala snažnije koristiti diplomatske i europske pregovaračke mehanizme kako bi otvorila pitanje naknade štete. Pritom je upozorio na, kako smatra, nedosljednost u primjeni međunarodnih načela odgovornosti za ratne zločine i ratnu odštetu. "Podržavam zahtjeve da Rusija plati ratnu odštetu Ukrajini i da se procesuiraju ratni zločini ruskih snaga. Ali tražimo da se ista načela primijene i kada je riječ o Srbiji i Crnoj Gori", rekao je. Kovačević je ocijenio da Hrvatska ne bi smjela odustati od tih pitanja zbog dobrosusjedskih odnosa ili europske budućnosti susjednih država.
Osvrnuo se i na pravomoćnu presudu bivšim čelnicima srbijanske Službe državne sigurnosti Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću iz 2023. godine, koju smatra dodatno važnom za pitanje odgovornosti za zločine počinjene tijekom rata u Hrvatskoj. Zaključio je da se naknada ratne štete i procesuiranje ratnih zločina ne smiju promatrati samo kao pitanja prošlosti, nego i kao obveza prema žrtvama i njihovim obiteljima.
FOTO Dan koji je ujedinio Hrvatsku: 'Generali, želimo vam dobrodošlicu u hrvatski zračni prostor za koji ste se borili i žrtvovali'
Ako momentalno nisu pri novcu, dug smo voljni primiti i u teritoriju. Zna se kojem.