Na mjesnom groblju u Banićima jučer u 18 sati pokopan je 43-godišnji Marko Kraljević. Don Tihomir Šakota, svećenik u susjednoj župi Doli, navodno je od dubrovačkog biskupa Mate Uzinića zatražio da ne vodi misu na pokopu. Razlog je njegovo prijateljstvo s don Ivicom Sinanovićem, svećenikom osumnjičenim za Kraljevićevo ubojstvo. Kako se govori u Dubrovačkom primorju, upravo je don Šakoti Sinanović javio da je ubio čovjeka i da bi, da to nije učinio, on ubio njega. U strahu od osvete mještana Banića don Šakota i još jedan prijatelj osumnjičenog svećenika odvezli su dva njegova automobila u Dole.
Ukleto groblje
Marko Kraljević, 43-godišnji općinski vijećnik HDZ-a i predsjednik Mjesnog odbora u Banićima, pokopan je na onom istom groblju koje ga je na kraju stajalo života i zbog kojeg se i posvadio s don Sinanovićem. Naime, svećenik je kanio u Banićima proširiti groblje i tako riješiti problem manjka grobnih mjesta za 15-ak obitelji. Mještani su po njegovoj računici trebali platiti samo iskop i pravljenje grobnica, što bi ih stajalo oko 16 tisuća kuna. Ali tome su se usprotivili članovi Mjesnog odbora jer svećenikov naum nije bio u skladu s urbanističkim planom. Oni su htjeli obaviti sve po zakonu i preko općine prodavati grobna mjesta za – 40 tisuća kuna. Zbog toga su se Sinanović i Kraljević prije dvije godine sukobili, a u noći na utorak i žestoko posvadili.
Nova rekonstrukcija
Nakon što je don Sinanović uhićen, cijeli kraj pokušava rekonstruirati što se tada točno dogodilo. Tako se sada pojavila priča da je Marko Kraljević, stigavši pred župnu kuću oko 1.20 sati, "do daske" odvrnuo radio u svom automobilu i don Sinanoviću pustio neku Thompsonovu pjesmu aludirajući time na svećenikovo prijateljstvo s pjevačem. Vikao je i psovao, ubrzo su poletjele šake. Prema ovoj verziji događaja, za Kraljevića je bio koban udarac glavom u zid, na koji se srušio kad ga je svećenik udario šakom:
– Puknula mu je lubanja – vjeruju to u Liscu, u kojem je, kao i u Banićima, don Sinanović bio upravitelj župe.
– U nedjelju je kod nas služio misu. Mlade je poslije mise zvao u župni ured, na piće. Uvijek je to činio, volio se družiti, razgovarati. Naš don imao je crni pojas u karateu, treći dan, ali tom se svojom vještinom nikada nije koristio – kazuju mještani.
Goliješnica nedaleko od Žepča u BiH, rodno mjesto don Ivice Sinanovića, obavijena je velom šutnje. Svećenikov brat Ante tu je poznati poduzetnik, no u sjedištu svoje kamenorezačke tvrtke nije bio. Sa sestrom je nakon ubojstva otišao u Dubrovnik, vidjeti brata.
Društvo koje smo zatekli pred lokalnom trgovinom u ovom malom mjestu središnje Bosne, naseljenom isključivo Hrvatima, ni pod koju se cijenu nije željelo fotografirati, "da se ne zamjere susjedima", ali za obitelj Sinanović imaju samo riječi hvale.
– Don Ivica je dobar čovjek, a ovo što se dogodilo prava je tragedija, ne mogu to drugačije opisati. I prije nego što se zaredio Ivica je bio omiljen, i ne vjerujem da bi on ikome nanio bilo kakvo zlo. Tko zna što se one noći dogodilo u župnom dvoru, ali ne vjerujem da ga je htio ubiti. Sigurno je bila riječ o samoobrani, tko zna kako bih i sam reagirao da mi netko u noći zalupa na vrata i napadne me – kaže jedan od bivših svećenikovih susjeda. Sve je ovo obitelj don Ivice, kažu, jako teško primila.
– To je poštena obitelj. Majka mu je shrvana. Brat se drži, ali se vidi da mu je teško – kažu Goliješničani. Koliki ugled obitelj Sinanović ima u mjestu, najbolje pokazuje i to što su svi, kao jedan, poštovali njihov zahtjev da novinarima ne govore puno o obitelji ni o samome don Ivici te da ne pristaju na fotografiranje.
Sve mi se čini kak su ovi Goliješničani u pravu i kak su vrlo korektni i pošteni za razliku od don Ivanovih župljana.