Najmlađem pilotu u Hrvatskoj tek je 17 godina. Krešimir Vlašić dozvolu za letenje dobio je prije nekoliko dana. Ovaj Osječanin koji pohađa treći razred gimnazije leti sam, ali ne vozi automobil. Pravo na polaganje vozačkog steći će tek početkom iduće godine.
– Odrastao sam s avionima. Od malih sam nogu u njihovoj kabini – kratko svoju odluku objašnjava Krešimir koji potječe iz pilotske obitelji.
Nema ‘preko veze’
Ljubav prema nebeskim visinama naslijedio je od oca Miroslava i starijeg brata Domagoja. Njihovim stopama odlučio je i sam krenuti. Nakon gimnazije, u Zagrebu na Fakultetu prometnih znanosti planira upisati studij aeronautike.
– Mojim prijateljima i razrednici u školi čudno je kada znaju da imam pilotsku dozvolu, ali ne i onu za vožnju automobila. Nitko ne vjeruje da letim sam. No, posljednjih godinu dana teško je bilo uskladiti obveze u školi i polaganje ispita za pilota, priznaje Krešimir.
Put do dozvole za sportskoga pilota bio je naporan. Uz određen broj sati koji je morao proletjeti s instruktorom i potpuno sam, trebao je zasukati rukave te položiti još devet ispita. Teoriju je “obranio” iz drugoga puta.
– Mora se položiti, primjerice, navigacija, meteorologija i drugi predmeti. Greške se gotovo i ne priznaju. Za prolaz ti je potrebno više od 75 posto točnih odgovora. Naporno je. Prethodno dobiješ bazu od 2000 pitanja koju moraš proraditi jer ćeš neka od tih dobiti kad stigneš pred povjerenstvo. Ispiti se polažu u dva dana, a za to imate po tri sata vremena – objašnjava Krešimir te dodaje kako ga na to nitko nije “forsirao”. U pilotsku kabinu sjeo je još kao dječak. Na teren je gotovo svakoga dana odlazio s ocem koji je već 35 godina poljoprivredni pilot u Osijeku.
– Najveću nervozu imao sam u trenutku kada je instruktor rekao da izlazi iz aviona te da ću sam poletjeti. Taj se osjećaj nikako ne može opisati ni prepričati. Jednostavno se mora doživjeti – priznaje Krešo, najmlađi hrvatski pilot. Kaže, također, kako se dozvola za pilota “ne može srediti” preko veze.
Čestitka - kanta vode
Na ispitu s njim u avion, dodaje, sjeda čovjek iz Agencije za civilno zrakoplovstvo kojega ne poznaješ.
– Čestitanje poslije toga je posebno. Ili se okreneš pa te u stražnjicu udari onaj tko je već položio ili te poliju kantom vode, sa smiješkom zaključuje Krešo ne otkrivajući kakva je njega čestitka na tlu tada dočekala.
Nije problem naučiti voziti A/C, problem je imati lovu za plačanje školovanja i naravno imati A/C .....