Subota 26. kolovoza
Zabraniti simbole i NDH i SFRJ, a najbolje – ni jedne
A što bi bilo da je bilo obratno? Da je, na primjer, Andrej Plenković ucijenio vodstvo HNS-a i SDSS-a, Štromara i Pupovca – ako želite ostati u vlasti kao naši koalicijski partneri, zajedno ćemo ukloniti spomenik Titu u Kumrovcu, zabraniti okupljanje na kojem se slavi taj diktator i zločinac, zajedno ćemo ukloniti njegovo ime iz svih naziva škola, ulica, trgova, udruga, zabraniti uporabu komunističkih simbola, pokliča, pjesama...?
Krajnje je vrijeme za to, moje je strpljenje isteklo. Naravno, to se ne može dogodti ni u mašti najoptimističnijih hrvatskih domoljuba, jer u javnosti jedva i postoji što drugo osim ljevičarenja koje baštini Tita i Jugoslaviju, a zapravo bi bilo puno realnije i potrebnije od ucjenjivačkg zahtjeva koalicijskih partnea Plenkoviću da ukloni ploču HOS-a u Jasenovcu na kojoj je, u znaku te hrabre vojske iz Domovinskog rata, pozdrav “Za dom spremni”.
Ništa manji zločinac od Pavelića nije bio Tito, manje zločinačko nije bilo partizansko vodstvo od ustaškog, više totalitarna i zločinačka nije bila NDH od SFRJ. Jedino je pravedno rješenje – ili zabraniti simbole iz obje države, ili, što bi bilo najbolje, ne zabranjivati ništa osim otvorenog poziva na zločin. Ali gotovo sam siguran da će ploču Andrej Sanader, pardon – Plenković, i bez toga brzo ukloniti.
Nedjelja 27. kolovoza
Nametanje sekularizma po metodama komunizma
Evo uzbune u medijima nakon što je u Glasu Koncila Ivan Miklenić ustvrdio da po Ustavu Hrvatska nije sekularna država i “vrijeme je da političari i mediji prestanu nametati sekularizam.” Uzvraća mu se citiranjem 41. članka Ustava koji kaže: “Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države”. Miklenić taj članak ne osporava. Jer, vjerske zajednice ne utječu na ustrojstvo i odluke države, na formiranje vlasti, nema ih u državnim i političkim institucijama, nemaju svoje parlamente, policije, vojske, represivna tijela, sudove itd. Ali Crkva ima nešto dragocjeno – moć riječi.
Da nema tu moć, zbog čega bi postojala – zar samo zbog misa, vjenčanja, krštenja i drugih obreda, posve izolirana od javnosti kao nekad u SSSR-u ili SFRJ? Potreba da bude moralni korektiv njezin je zadatak. A protuustavni su i protuzakonski zahtjevi ljevičara poput Maštruka, Josipovića, Mesića... u kojima traže raskid ugovora s Vatikanom, izbacivanje vjeronauka iz škola, smanjenje vjerskog programa na HRT-u te se obrušavaju na biskupe i svećenike zbog propovijedi i drugih istupa, dakle, zbog verbanog delikta..., s istom argumentacijom kao komunisti u bivšoj državi, za čije su tvorce svećenici bili dobri samo ako su ubijeni ili maknuti iz javnosti.
Ponedjeljak 28. kolovoza
Brebanović je baštinik jugoslavenskog nasilja
S prilično zakašnjenja jedan se autor bavi knjigom “Avangarda krležiana” beogradskog profesora Predraga Brebanovića, koji Krležu otima i “spašava” iz “mračne tamnice hrvatske književnosti” te ga premješta u “bespregledne” jugoslavenske širine. U jednom razgovoru Brebanović je rekao kako se nacionalne elite odriču “čitavog jednog stoleća” Jugoslavije i “naše zajedničke istorije”. Koja krivotvorina! Za Hrvate Jugoslavija i jugoslavenska kultura ne čine “našu zajedničku istoriju” nego su im nametnute nasiljem koje je trajalo 70 godina.
Osim što se u svojim romanima, novelama, dramama i pjesmama gotovo uopće ne bavi jugoslavenskom tematikom, Krleža nikad na takvu Jugoslaviju i jugoslavenstvo nije pristajao te pripada nizu intelektualaca i političara čija je zamisao o južnoslavenskoj ili jugoslavenskoj zajednici u kojoj bi bila ravnopravna Hrvatska bilo posve suprotno teroru u dvjema Jugoslavijama. Ostvarenja njihova jugoslavenstva nikad nije bilo, što su mahom svi s vremenom uvidjeli. Zbog toga se može reći da Krleža nikad nije bio Jugoslaven. Nije pripadao “našoj zajedničkoj istoriji”, nego je bio veliki protivnik te “istorije”, a Brebanović je baštinik te povijesti i jugoslavenskog nasilja.
Utorak 29. kolovoza
Pernaru i Starčiću, imate i vi materijala za majice!
Istarski mediji pišu kako mladić Marko Starčić, koji je nedavno u Poreču pred Plenkovićem uzvikivao “HDZ lopovi, lopine” jedva čeka suđenje u Prekršajnom sudu te da je dao napraviti majice s tim riječima, koje će nositi i Ivan Pernar. I Pernar i Starčić mogli bi nositi majice s natpisima o nepodopštinama koje su im puno bliže od HDZ-ovih – prvi o svojim vlastitima, pa svoje stranke i prijateljskog SDP-a, a drugi o IDS-ovim biserima.
Obraćajući se svojedobno predsjedniku IDS-a, legendarni Damir Kajin ga je upitao: “Miletiću, što je to fašizam danas? Govorim o istarskom fašizmu”. Te nastavio: “Danas je to kada netko poput tebe, tj. IDS-a, kontrolira medije u Istri s 10 milijuna kuna javnog novca godišnje.
Fašizam je kada pojedinci koji su bez ičega ušli u politiku pretvarajući javno u privatno, sada nakon dva mandata bivaju teži za 2-3 milijuna eura..., kada se na jahti šepure sa šefom DORH-a ili policije šefovi IDS-a..., kada netko od obitelji Mitton kupi nešto za 900.000 kuna, a preproda za 25 milijuna kuna..., kada novac (milijun eura) iz Cipra preko Amsterdama i Buzeta završava u Beogradu..., kada djelatnici policije dilaju drogu..., pa nam se događa da na 100 m od policijske stanice u Puli niču narkohosteli”. Starčiću i Pernaru, koja bi to majica bila!
Srijeda 30. kolovoza
Autobuse u Njemačku proglašavaju uspjehom?!
Uz najzanimljiviju izjavu o ploči HOS-a, poslije koje je uslijedila provala ljevičarskog bijesa, u Večernjakovu intervjuu s ministrom Draženom Bošnjakovićem prokrijumčarila se tvrdnja kako “sada imamo potrebnu stabilnost, dobre makroekonomske pokazatelje, smanjenje javnog duga, deficita, pad nezaposlenosti”.
Pad nezaposlenosti? Nevjerojatno je kako se i Plenković, i Bošnjaković i drugi ministri i dužnosnici rese podatkom koji je posljedica njihova katastrofalnog vođenja zemlje, kako cvatu na tragediji nacije. I statistike već dugo pokazuju i mediji pišu da vlast obmanjuje. Evo i danas naslova – “Potvrđeno: glavni uzrok pada nezaposlenosti je iseljavanje iz Hrvatske”. Gdje je vladajućim političarima obraz i moral?
Kako mogu krcate autobuse koji danomice Hrvate koji ne mogu opstati u svojoj domovini voze u Njemačku i druge zemlje pripisivati uspjehu svoje Vlade? To je isto kao kad bi vojskovođa masovne pogibije svojih vojnika isticao kao dobrodošlo smanjenje troškova svojih postrojba! I što će biti ishod takve politike? Da se svi iselimo, da svi izginemo, da Plenkovići, Jandrokovići, Bošnjakovići i drugi ostanu bez naroda, kojeg i ne zaslužuju. U svojoj raskoši i vilama sagrađenim od moralnog blata.
Četvrtak 31. kolovoza
Franković se ne slika prije isprike iz Trebinja
Napokon netko! Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković odbio se fotografirati sa zamjenikom načelnika Trebinja Mirkom Ćurićem na otvorenju graničnog prijelaza Ivanica. Nema suradnje s Trebinjem, rekao je Franković i dodao: “Prije toga potrebno se ispričati građanima grada Dubrovnika, majkama koje su izgubile sinove, obiteljima koje su izgubile djecu i djeci koja su ostala bez roditelja...”
Povijest odnosa hrvatskih političara prema srpskima, koji se nikad nisu istinski ispričali za agresiju, od 2000. godine prilično je sramotna. Hodočastilo se u Beograd, grlilo i ljubilo, a nije bilo predsjednika Vlade koji nije bezbroj puta Srbiji obećao pomoć u njezinu nastojanju da postane članicom EU. Za te je odnose najilustrativniji poklon koji je predsjedniku Josipoviću u Vukovaru dao srbijanski predsjednik Tadić – bilo je to reprint izdanje časopisa Zenit koji je uređivao Ljubomir Micić, najvulgarniji šovinist i mrzitelj Hrvata, koji je pisao kako je hrvatska kultura “vanbračno dete nenaravnog braka dresiranog majmuna i papige”. Koja svemirska razlika između toga poniženja predsjednika države i Frankovićeva domoljublja!
Petak 1. rujna
Vučić nije baš uvjeren da vodi moćnu zemlju
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić nije baš uvjeren da vodi moćnu zemlju. Svako malo, poput povrijeđenog djeteta, nakostriješi se na svakoga tko na ovaj ili onaj način srbijansku politiku, jučerašnju ili današnju, dovede u pitanje. Tako je bilo i nakon što je srbijanski predstavnik Odalović napustio konferenciju o nestalima, jer je hrvatski predstavnik Sučić rekao kako su “ideja velike Srbije i Memorandum SANU krenuli iz Beograda” te da su “svi ratovi na području bivše Jugoslavije posljedica te ideje.”
Vučić odobrava Odalovićev postupak, ali mu i zamjera što nije “oštrije reagirao i u lice rekao sve što misli o zločinima koje su činili protiv Srba na različitim mjestima”. Potom slijedi tipično Vučićevo zaštitničko domoljublje. Prvo se pita kakva je to Srbija “kakvom bi se neki zadovoljili” te kaže: “Je li to nemoćna Srbija, slaba, na koljenima, ili bi ih zadovoljilo da Srbija ne postoji? Srbija ni ekonomski, ni vojno, ni politički neće slabiti, i bit će sve snažnija.” Nitko nije govorio o nemoćnoj, slaboj Srbiji, ali Vučić je to čuo u svojoj dječjoj mašti i junački uzvratio. No ako nekoga treba tako pridizati, mogao bi i biti na koljenima.
Radi se o rezimskom knjizevniku, na stranu talent kad je s njim sluzio rezimu. Rezimu koji je bio zlocinacki. Ma na stranu i sluzenje zlocinackom rezimu ono sto mi smeta kod Krleze sad cu napisati. Smeta mi sto mu je zivot spasio izvijesni Mile a kad je on imao priliku vratiti uslugu to nije ucinio. Ma idem jos dalje nek nije spasio njega iako on njega je, ali kako je mogao dopustiti silovanje njegove maloljetne cerke na kraju su nesretnoj djevojcu antifasistkinje izvadile herc.