- Kad smo bili cura i dečko, planirali smo imati više djece. Dobro, ne baš petero, ali dogodilo se. I hvala Bogu da jest, jer ne mogu zamisliti život bez njihova smijeha - kaže Petra Horvat (32) iz međimurskog sela Vučetinca, majka petero djece. Najstarijoj Mariji 13 je godina, slijede je Dominik (12), Luka (10), Barbara (3) i šestomjesečni Josip. Petra i suprug Rudolf (36) privikli su se već, kaže, na začuđene poglede onih koji nikako ne mogu shvatiti kako netko može imati toliko djece.
- Dođem s klincima u neku trgovinu i vidim da me blijedo gledaju. Ako imaš puno djece, nisi moderan. Kod nekih u očima vidim pitanje: Pa kak' možeš? Neki sigurno misle da nikad nismo čuli za kontracepciju - smije se Petra.
Smijeh je njeno jako oružje.
- Nikad ne jafčem! Nije nam lako, ja radim kao kuharica, a suprug je strojobravar. Imamo 15 godina kredita za kuću. Krpamo se iz mjeseca u mjesec, kao i većina. Htjeli bismo novi auto, ali može se i bez njega. Djeca su zapravo naše najveće bogatstvo. Kad suprug i ja ostarimo, bit ćemo sretni uz djecu i unuke - ne silazi joj smiješak s lica.
Smijeh joj je jako oružje protiv svakodnevnih problema. Horvatovi su se odazvali pozivu Caritasa koji je priredio susret s roditeljima petero i više malodobne djece s područja Varaždinske biskupije. Među njima je bila i obitelj Kolarić iz Molvi. Mirko (45) i Jelica (30) također imaju petero djece, u dobi od 15 mjeseci do 13 godina.
- Htjeli smo imati dvoje, pa je došlo treće, pa četvrto, a onda smo rekli - idemo i na peto! Supruga je doma, ja radim, imamo nešto poljoprivrede i ništa nam ne fali - kaže Mirko.
Volio bi, dodaje, da se porodiljna naknada dijeli svim majkama, i onima nezaposlenima i domaćicama. Velike obitelji danas su, zaključuje, rijetke jer parovi žive u financijskoj neizvjesnosti, ne znajući hoće li sutra imati posao.
