Prisutnost kršćana u Iraku zabilježili su u 1. stoljeću apostoli Toma i Tadej te njihovi učenici Agagi i Mari. Kršćanska zajednica u Iraku, dakle, spada među najstarije u svijetu. Većinu iračkog kršćanskog pučanstva čine Asirci koji govore istočnim aramejskim jezikom, no postoji i manjina Armenaca, a kaladejski katolici najbrojniji su kršćani u Iraku. O sadašnjoj situaciji u kojoj se nalaze kršćani u toj zemlji akreditiranim novinarima u Vatikanu govorio je šef ureda za tisak Svete Stolice Matteo Bruni te je iznio i najvažnije povijesne događaje.
Žrtve pokolja i progona
– Irački narod nas je čekao, čekao je Ivana Pavla II. kojem je bilo zabranjeno otputovati na te prostore. Ne možemo i drugi put razočarati jedan narod – kazao je papa Franjo u srijedu tijekom opće audijencije te time potvrdio da, bez obzira na eksplozije do kojih je došlo u toj zemlji, neće odustati od putovanja planiranog od 5. do 8. ožujka. Pozvao je Iračane da nastave Abrahamovim stopama, a Franjo će biti prvi papa koji će proći područjem praoca triju monoteističkih religija (židovske, kršćanske i muslimanske). Franjino putovanje će biti poput nekog hodočašća i otvaranja prema budućnosti, kazao je Bruni. Pokazat će svoju bliskost kršćanima koji su na tim područjima od prvih dana. Franjo će biti prvi papa na Abrahamovu tlu te će se, osim s državnim čelnicima, susresti i s vjerskima, a u gradu Najafu, jednom od svetih za šijite, sastat će se s ajatolahom Sayyidom Alijem al-Husaynijem al-Sistanijem.
Franjo ide u Irak kako bi pokazao svoju blizinu narodu koji već gotovo dva desetljeća pati u ratovima. Prije sukoba 2003., koji su doveli do pada režima Saddama Husseina, živjelo je tamo oko 1,5 milijuna kršćana, odnosno oko pet posto od 39 milijuna stanovnika. Tijekom ratova s ISIL-om smanjen je broj kršćana na između 400 i 600 tisuća. Irački predsjednik Barham Salih više je puta naglašavao važnu ulogu kršćana u obnovi zemlje i pozvao ih da se vrate nakon što su mnogi pobjegli ili prognani. U Iraku ima 19 biskupa i 153 svećenika. Na mjestima koja će u Iraku pohoditi Franjo neće biti mnogo hodočasnika zbog sigurnosti, ali i zato što u Iraku proglašen lockdown zbog COVID-19. No i to što će papu vidjeti preko malih ekrana ipak će za iračko pučanstvo biti način spoznaje da se u njihovoj državi nalazi poglavar Katoličke crkve.
Dakle, Asirci su prihvatili kršćanstvo u 1. stoljeću i Asirija je postala središte kršćanstva istočnog obreda i asirske književnosti od 1. stoljeća do srednjeg vijeka. Ipak, nakon islamskog osvajanja, asirske učene osobe imale su utjecajan položaj u Iraku, ali od 13. stoljeća do danas asirski kršćani bili su žrtve vjerskog i etničkog progona i brojnih pokolja. Sjeverni Irak bio je naseljen uglavnom Asircima, kršćanima koji su govorili istočni aramejski jezik, sve do Timurovih razaranja krajem 14. stoljeća. Asirska crkva ima svoje korijene u današnjoj jugoistočnoj Turskoj i Asuristanu, a koncem 13. stoljeća postojalo je dvanaest župa od Pekinga do Samarkanda. Kada je Timur zauzeo Perziju, Mezopotamiju i Siriju, ubijeno je 70.000 asirskih kršćana te još 90.000 u Bagdadu. Četiri stoljeća kasnije počelo je novo razdoblje.
Eemir Afrasijab od Basre dopustio je Portugalcima da izgrade crkvu izvan grada. Proglašenjem iračke neovisnosti 1933., iračka vojska provela je u Simeli veliki pokolj nad Asircima koji su podržavali britansku kolonijalnu upravu. Praktički od 1. stoljeća do danas kršćani su uvijek bili proganjani. Istina, u određenoj vjerskoj toleranciji živjeli su pod režimom Saddama Husseina, možda i zato što je njegov zamjenik Tarkiz Aziz bio kršćanin, ali Saddamov režim provodio je etničke progone, koji su najviše pogodili nearapsko kršćansko pučanstvo, čiju su glavninu činili Asirci istočnog aramejskog jezika (zvani i Kaldoasircima). Pisanje na asirsko-aramejskom jeziku bilo je zabranjeno, kao i davanje sirskih kršćanskih i akadskih imena (pravo ime Tarkiza Aziza bilo je Mihail Juhana). Saddam je zloupotrebljavao vjerske razlike među asirskim kršćanima, odnosno između Kaldejske, Asirske crkve Istoka, Sirske pravoslavne i Drevne crkve. Saddamov režim provodio je programe preseljenja etnički i jezički različitih Asirica koji su se morali identificirati kao Arapi. Do prije iračko-iranskog rata u Zaljevu u Iraku je bilo oko milijun kršćana, a 2003. broj je pao na 800.000.
Agencija Ujedinjenih naroda (UNHCR) iznijela je kako je 2007. 2,2 milijuna Iračana bilo raseljeno u susjedne države, od kojih su većina bili kršćani. Dva milijuna namjerno su raseljena, a oko 100.000 Iračana bježalo je svaki mjesec u Siriju ili Jordan. Poslije invazije na Irak 2003. poraslo je nasilje protiv kršćana. Postali su žrtve mučenja, bombaških napada i ubijanja, neki su bili prisiljeni prijeći na islam pod prijetnjom smrću. Bulosu Iskanderu, pravoslavnom svećeniku, 2006. odrubljena je glava unatoč tome što je za njega bila plaćena otkupnina, 2008. asirski kaldejski katolički nadbiskup iz Mosula Paulos Faraj Rahho umro je nakon otmice, dok su 2009. ispred devet crkvi podmetnute eksplozivne naprave.
Bratstvo i nada obilježje su putovanja pape Franje, njegova 33. putovanja izvan Italije i prvog poslije onoga u Tajland i Japan od 20. do 26. studenoga 2019. Osim Bagdada, papa Franjo će pohoditi dolinu Ur koja se veže uz sjećanje na Abrahama, grad Erbil, te Mosul i Qaraqosh. Franjo je prihvatio poziv Republike Irak i lokalne Katoličke crkve da pohodi tu zemlju. To putovanje je po mnogočemu različito od prijašnjih papinih putovanja – s jedne strane zbog pandemije COVID-19, a druge zbog sigurnosti. Podsjetimo da je papa Ivan Pavao II. namjeravao pohoditi Irak od 1. do 3. prosinca 1999., ali taj gotovo pripremljeni pohod nije se dogodio jer, nakon dugih pregovora, Saddam Hussein ga je odgodio. Franjo će dva desetljeća kasnije ostvariti san Ivana Pavla II.
Susret s velikim ajatolahom
U Iraku će se Franjo uvijek voziti u blindiranom automobili, i to pred malo hodočasnika. Dolazak u međunarodnu zračnu luku u Bagdadu previđen je 5. ožujka u 14 sati, tamo će biti priređena svečanost dobrodošlice i susret s premijerom Mustafom Al-Kadhimijem. Slijedi službena svečanost dobrodošlice u Papinskoj palači u Bagdadu te kurtoazni posjet predsjedniku Barhamu Salihu. Zatim je na programu susret s predstavnicima vlasti, civilnoga društva i diplomatskog zbora. Prvi dan boravka u Iraku završit će susretom s biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, bogoslovima i sjemeništarcima te vjeroučiteljima u sirokatoličkoj katedrali Naše Gospe od Spasenja u Bagdadu.
Drugog dana apostolskog pohoda Iraku papa će posjetiti Najaf na jugu zemlje, svetom mjestu šijitskih muslimana, a nakon susreta s velikim ajatolahom Alijem al-Sistanijem papa će zrakoplovom otputovati u Nassiriyu gdje će se održati međureligijski susret na ravnici u Uru Kaldejskom, domovini praoca Abrahama. U Bagdadu će zatim predvoditi misno slavlje u kaldejskoj katedrali sv. Josipa, jednoj od 11 katedrala u Iraku.
U nedjelju, trećeg dana apostolskog pohoda Iraku koji se održava pod geslom “Svi ste vi braća”, papa će posjetiti Irački Kurdistan i dolinu Ninive. U Erbilu će ga dočekati predsjednik autonomne regije Irački Kurdistan i predstavnici vjerskih i civilnih vlasti regije, a onda će se Franjo helikopterom uputiti u Mosul gdje će se na Trgu Crkve (Hosh al-Bieaa) pomoliti za žrtve rata. Slijedi susret s predstavnicima zajednice u Qaraqoshu, a poslijepodne na stadionu Franso Hariri u Erbilu predvodit će misu. U ponedjeljak 8. ožujka u Međunarodnoj zračnoj luci u Bagdadu održat će se oproštajna svečanost nakon koje će papa zrakoplovom otputovati u Rim. Papin program boravka u Iraku vrlo je naporan.
Ovaj Papa se ionako bolje osjeća među pripadnicima drugih konfesija.