Glumca Igora Mešina gledatelji zbog njegovih komičnih uloga povezuju s dobrom zabavom i smislom za humor. No po onoj staroj ‘u postolara su najlošije cipele’, šali se sam sa sobom, teško mu je izmamiti osmijeh na lice kada se nalazi ispred fotoobjektiva. No kad fotografa nestane, polufinalist “Celebrity Masterchefa” postaje nasmijana osoba koju gledamo na ekranima i u njegovu kazalištu Komediji, a tu crtu naslijedio je, barem mu tako tvrdi supruga, od svoje mame.
Od treme mi se trese desna noga
Mislim da ste jedinstveni primjer voditelja kulinarskog showa koji je postao njegov natjecatelj. Jesu li vas teško nagovorili?
- Tu je presudila doza znatiželje dokle sežu moje mogućnosti, a ako toga ima, osobu nije teško nagovoriti. To što sam prešao s voditelja na natjecatelja valjda je kod nas neka normalna faza pa očekujem da ću iduće sezone biti u žiriju. To bi mi bio normalan put. Šala!
Kao voditelj ste govorili da imate ograničeno kulinarsko znanje. Što se do danas promijenilo?
- Te svoje ograničene kulinarske sposobnosti pokušao sam dovesti na viši nivo i krenulo mi je. Uglavnom, najviše sam napredovao s ribom, recimo od ocjene 0 do ocjene 2. Naime, prije se tom namirnicom uopće nisam bavio i ribu sam jeo u restoranima, a u showu sam se prvi put u životu susreo s pojmom filetiranja. E, sada bi to trebalo vježbati i potrošiti tone ribe da bih postao vrstan u filetiranju, ali ne vidim prijeku potrebu za tim.
Jesu li kolege iz vašeg kazališta već sastavile popis dolazaka na večeru koju, naravno, vi kuhate?
- Ma normalno! Već su počeli žicati da donesem i neke kolače. Znate, među glumcima je kuhanje dosta raširen hobi, recimo Damir Lončar radi savršen čobanac i pobijedio bi u našem internom “Masterchefu”. Uz glumce ide i doza hedonizma i svi vole jesti.
Jeste li kompetitivni, je li vam važna pobjeda u showu?
- Ekipa rastura i dosta je gusto. I možda ljudi misle da nam se gleda kroz prste, ali njih trojica u žiriju znaju biti dosta opaki. Pobjeda mi nije važna ponajprije zato što ne znam kamo bih s tim peharom jer je ogroman. Morao bih dokupiti još jedan dio stana da mu nađem mjesto. Šalu na stranu, sve je humanitarno, pobjeda je manje važna, a ne mislim se profesionalno baviti kulinarstvom. Iako, lagao bih kada bih rekao da mi nije drago što sam još u igri.
U ostvarenju glumačkog sna niste neuspješni poput lika Nene kojeg glumite u seriji “Odmori se, zaslužio si”. Ima li naznaka da će se serija opet snimati?
- Nemam tih informacija. Uglavnom, i gledateljima i nama je ta serija jako draga i nedostaje mi ta ekipa. Guštali smo u tom poslu i to se vidi, a moglo se i nešto novo naučiti. Recimo, Ivo Gregurević baš i nije čovjek koji šiba glumačke savjete, ali dovoljno ga je gledati na djelu da učiš.
Za posljednju večeru bih biftek
Vjerujete li u onu o ‘sedam gladnih pa sedam sitih krava’ i u skladu s tim da će u Hrvatskoj poslije godina krize zasjati sunce?
- Bilo bi super kada bi bilo po Bibliji, ali ne bih se u našem slučaju previše oslanjao na svetu knjigu. Dao Bog da bude, ali nisam optimističan. Brine me što sve više tonemo, što se to sve više odražava na sve segmente društva, na nezaposlenost, kriza se osjeti i u kulturi, smanjene su dotacije, predstave su sve skromnije, ljudi imaju sve manje novca za kazalište...
Nije rijedak transfer glumaca u politiku. Što kažete na ideju da jednog dana okušate tvrdoću saborskih klupa, recimo?
- Mislim da bih u prvih sat vremena zasjedanja u saborskoj klupi dobio nekoliko opomena pred isključenje jer ne bih mogao prešutjeti neke stvari i ne bih mogao koristiti taj njihov fini rječnik. Ne vidim se u politici, moj posao me još izuzetno zabavlja. A političari neka i meni i svima ostalima slože normalan teren na kojem ćemo se moći dalje razvijati.
Hvata li i vas euforija od Svjetskog nogometnog prvenstva?
- Normalno da hvata! Pozivam sve koji skupljaju nogometne sličice neka mi se jave za razmjenu. Nažalost, ne idem u Brazil, ne samo zato što nemam novca za taj put, nego i sa sobom vučem prokletstvo zbog kojega se meni brani da idem na stadion kada igra reprezentacija jer, nažalost, svaki put kada sam tamo - izgube. Shvatio sam da svaku utakmicu koju gledam doma dobijemo, a ako je gledam u kazalištu, uglavnom je neriješeno. Učinit ću uslugu svima i otvornu utakmicu s Brazilom gledati doma.
Što biste naručili za svoj posljednji obrok?
- Neki dobar komad mesa. Biftek. Ali ne znam koliko bi mi se baš jelo tu večer. Možda da prođe bez nje, a i kažu da nije dobro jesti navečer! Biram život.
