Vrhunski hrvatski i slovenski kuhari okupili su se proteklog vikenda na samoj granici dviju država u Bistrici ob Sotli, u poznatoj slovenskoj gostilni Šempeter kako bi razmijenili svoja znanja i iskustva u pripremanju poznate kulinarske delicije francuskih i talijanskih gurmana koja je omiljena i u slovenskim restoranima - uškopljenog pijevca tj. kopuna.
- Mi smo se kod vas u Zagorju naučili pripremati zagorsku puricu, a mi bumo vas tu v Sloveniji, uz dužno poštovanje vašim vrhunskim majstorima, naučili pripremati kopuna. Cilj mi je bilo napraviti jedno lijepo slovensko - hrvatsko druženje u kojem će glavne zvijezde biti kuhari, a odlučio sam ih spojiti kopunom, puntarskom pticom čije je pero bilo i zaštitni znak zagorskih i štajerskih kmetova. Kopun je jedno od glavnih jela i u mojoj gostionici - rekao je ponositi vlasnik Gostilne Šempeter Srečko Kunst te u šali dodao da Hrvati imaju samo dvije stvari bolje od Slovenaca, a to su definitivno glazba te susjedi.
Zahtjevan uzgoj
Nadmetanje \"Kopun ispod ruku najvećih kuharskih majstora\" okupilo je šest vrhunskih kuhara s jedne i druge strane Sutle - Ratimira Harapina iz Klanjca, Roberta Šlogara iz Zagreba te Stjepana Grgosa iz Samobora s hrvatske strane te vrhunske slovenske majstore Janeza Bratovža, Tomaža Kavćiča i Braneta Podmenika koji su svoja jela kuhali u sljedovima, a tako su gosti cijelo večer i degustirali.
- Meso kopuna za koga su znali još i stari Rimljani izuzetno je cijenjeno u europskim kulinarskim krugovima, čak i dosta skuplje od mesa zagorskog purana jer dostiže cijenu i do sto kuna. I njegov uzgoj je puno zahtjevniji. Naime, mlade kokote, šest tjedana nakon što se polegnu i kad dostignu težinu od 60 do 80 dekagrama, treba uškopiti i to jako stručna osoba i nakon toga hraniti još najmanje šest mjeseci. Kad dosegne težinu od dva do tri kilograma spreman je za gurmanski stol. Zbog toga što pijevac ostaje bez spolnih hormona testosterona, on više ne pjeva, nije agresivan i meso mu je puno manje žilavo, mekanije i podatnije te nešto masnije od pijetlovog - poučavali su nas o kopunu kuhari.
Kuhari - bolji političari
Oni su večeru u sljedovima započeli sendvičem od kopuna, zatim je na red došla Harapinova Kopunova juha s kozjanskim krapom, pa s jelom Kopun voli kuruzu, do punjenog kopuna s kruškom i jetricama.
Kad su kroz tri četiri sata kuhari obavili svoj radni zadatak, sjeli su s gazdom Kunstom i za zajednički stol te se i opustili uz isto tako delicijska vina slovenskih i hrvatskih vinara. - Kad bi mi kuhari vodili politiku, sigurno bi se uz kopune, zagorske purice i dobru kapljicu o svemu i sve lakše dogovorili - rekli su nam na kraju.
