Vjerojatno nema stranca, pa ni Amerikanca koji ne bi poželio, kad bi imao prigodu, bar mjesec dana živjeti na Manhattanu. Na tom najpoznatijem i jednom od najnapučenijih otoka na svijetu stanuje dva milijuna ljudi, a svakodnevno na posao ili u zabavu te turistički obilazak dolazi još dva milijuna pripadnika svih rasa i kultura koji govore više od stotinjak jezika i dijalekata. Manhattan je jedinstven po mnogo čemu, on je vječna učionica jer svakoga dana nudi nešto novo i širi vidike i spoznaje svima koji znaju iskoristiti sve prednosti tog jedinstvena megalopolisa.
U Trumpovu zgradu za 200 tisuća dolara mjesečno
Posjedovati vlastiti stan na Manhattanu nije samo dio prestiža nego je
i pokazatelj staleža kojem se pripada, financijske moći ili poslovnog
uspjeha. Nema poznatije filmske zvijezde, umjetnika ili modnih ikona
koji u životu barem jednom nisu kupili stan na Manhattanu ili ga
unajmili. U dobu recesije koja nemilosrdno trese Ameriku i gospodarske
krize zbog koje se svakodnevno gube deseci tisuća radnih mjesta, a
kućama i stanovima širom zemlje drastično padaju cijene, situacija na
Manhattanu još nije toliko alarmantna da bi se moglo govoriti kako je
kriza došla do dna, ali kriza se osjeća i na najluksuznijem dijelu New
Yorka.
Pravilo je da u New Yorku nekretnine i u doba kriza dugo drže visoke
cijene jer je jednostavno riječ o zanimljivu području koje privlačio
američke, ali i svjetske ulagače u nekretnine. Posjedovati kuću u New
Yorku ili stan na Manhattanu jedna je od najsigurnijih investicija jer
se pri prodaji na kupce ne čeka dugo. Oni dolaze i iz Japana, Italije,
Njemačke ili Rusije. Konkurencija su domaćim Amerikancima. Dobri
poznavatelji tržišta nekretnina tvrde da će se odjeci krize kojoj se ne
naslućuje brz kraj na Manhattanu jače osjetiti nakon ljeta. Tad će
cijene stanova znatno padati.
Trenutačno je pad oko osam posto, ali još su to milijunski iznosi za
stotinjak kvadrata koje sebi mogu priuštiti jedino bogati stranci ili
Amerikanci sa sigurnim i unosnim poslovima ili pak oni rijetki s
financijskim podrškama imućnih obitelji. Do sada su ruski tajkuni
kupovali sve što im se ponudi. Nisu štedjeli kad je posrijedi stan na
prestižnoj Park ili Petoj aveniji. Zbog takvih kupaca koji napumpavaju
tržište, cijene nekretnina u New Yorku nisu još pale kao u srednjoj
Americi: u Chicagu, Teksasu ili Virginiji.
Problem koji se počeo osjećati na Manhattanu dolazi s Wall Streeta na
kojem su tisuće bankara i brokera izgubile radna mjesta i prisiljeni su
napustiti Manhattan, ali i svoje skupe unajmljene stanove. Mnogi moraju
i prodavati luksuzne rezidencije. Od visokih bonusa koje su primali na
kraju godine ti su poslovni ljudi kupovali nekretnine ili bi, i ne
trepnuvši, plaćali najamninu tešku desetke tisuća dolara na mjesec za
stan na prestižnoj lokaciji. Upravo se zbog toga posljednjih mjeseci na
tržištu nekretnina, odnosno iznajmljivanja stanova na Manhattanu
dogodilo nešto što najbolje potkrepljuje poznata uzrečica „dok nekom ne
smrkne, drugom ne svane“.
Padaju cijene najamnina
Cijene unajmljenih stanova počele su padati do šest posto u skupim
zgradama koje imaju osiguranje i portire, što u prijevodu znači da
dvosoban stan čiji je najam stajao 8 tisuća dolara vlasnici nude za
7300 dolara. Ušteda je dakle 8400 dolara u godini. Fritz Frigan,
izvršni direktor prodaje i iznajmljivanja stanova u tvrtki Halstead
Property, tvrdi da su cijene niže i deset do 15 posto nego sredinom
2007. godine.
Od 23. prosinca 2008. do 23. siječnja 2009. godine 1700 vlasnika
stanova od 9 tisuća s kojima rade odlučilo je platiti posrednički
postotak agencijama za iznajmljivanje stanova, što su prije toga
obvezno plaćali oni koji rentaju stan. Frigan upozorava da vlasnici
stanova nemaju više toliku autonomnost u odlukama kome će odobriti stan
jer kriza na tržištu nameće nova pravila igre.
Na Manhattanu je najviše jednosobnih i dvosobnih stanova za
iznajmljivanje. Mogu imati od dvadeset do 120 kvadrata u zgradama ili
neboderima visoke srednje klase. Mjesečna je najamnina za jednosobni od
2 do 5 tisuća dolara, a za dvosobni od 4,5 do 9 tisuća dolara. Visoke
su najamnine dijelom uvjetovane porezom i troškovima održavanja koji
često budu i do pedeset posto najamnine.
U potragu za kvalitetnim stanom teško je krenuti bez stručne pomoći,
odnosno agencija kojih u New Yorku ima na desetke. Njihove su usluge
skupe i često su do 15 posto godišnje cijene koja se plaća za unajmljen
stan, a klijenti mogu potražiti i one agente kojima će honorar za
dogovoren posao isplatiti vlasnik stana ili specijalizirana tvrtka koja
se isključivo bavi iznajmljivanjem i održavanjem zgrada za
iznajmljivanje.
Jimmi Circosta iz poznate agencije za nekretnine, Citi Habitat, tvrdi
da je od jeseni prošle godine tržište nekretnina na Manhattanu počelo
pokazivati znakove krize, a to se najviše osjetilo nakon kolapsa
investicijske banke Lehman Brothers. U New Yorku je tijekom 2008.
godine izgubljeno 60 tisuća radnih mjesta pa su se mnogi morali trbuhom
za kruhom preseliti u druge gradove. U strahu da će izgubiti kvalitetne
podstanare mnogi ih vlasnici stanova pokušavaju zadržati smanjivanjem
stanarine. Događa se ono što se u New Yorku ne pamti od kraja
osamdesetih godina prošlog stoljeća – s najmodavcem se može pregovarati
o cijeni. Ako dvosoban stan na zapadnoj strani Manhattana stoji 5
tisuća dolara, cijena se može sniziti nekoliko stotina dolara potpiše
li se ugovor na jednu godinu.
Stroge kontrole podstanara
Iako se sve čini optimističnijim za one koji žele unajmiti stan na
Manhattanu, nije sve baš tako idealno jer priča ne završava na
spuštanju mjesečne rente. Kad se odlučite za određen stan i dok
planirate gdje ćete posložiti stol i naslonjače te napraviti
slavljeničku zabavu, pred vama je još mnogo zamki koje mogu srušiti san
o stanu u gradu koji nikad ne spava. Vlasniku stana ili agenciji koja
ga iznajmljuje potrebno je dostaviti hrpu dokumenata i potvrda iz kojih
će vidjeti da je unajmljivač zaposlena osoba s dovoljno visokim
godišnjim primanjima koja moraju često biti i trideset puta veća od
godišnje rente. U protivnom se traži jamac koji mora imati godišnja
primanja minimalno sedamdeset puta veća od godišnje stanarine. Slijedi
uplata 200 dolara za provjeru identiteta osobe, njene kreditne
sposobnosti i nekažnjavanja, što znači da se u policiji ispituje
drogirate li se, kradete li, ponašate li se agresivno ili ste krivično
gonjeni.
Ako vam kreditni rejting nije dovoljno visok, a to je u Americi važnije
od posjedovanja matičnog broja i veličine ušteđevine, nema izgleda da
vam se odobri useljenje u stan. Kreditni rejting najmodavcu pokazuje
koliko redovito plaćate račune na karticama, za telefon, za režije te
koliko kartica posjedujete i kako često podmirujete mjesečna
potraživanja. Traže se bankovne potvrde o redovitim primanjima i
plaćanju poreza. Unaprijed je potrebno dostaviti jedan, a često i dva
autorizirana bankovna čeka s mjesečnim iznosom najamnine koji se
pohranjuju na poseban račun najmodavca kako bi bio zaštićen pobjegne li
stanar, ne plati li najamninu ili ostavi oštećen stan. Jamci se u
pravilu posebno traže za strane državljane koji prvi put unajmljuju
stan na Manhattanu i nemaju kreditnu prošlost u Americi.
Diplomacija sumnjiva
Posebna su priča stanovi za diplomaciju i strana predstavništva. Od
njihovih najamnina živi polovica vlasnika zgrada na Manhattanu.
Djelatnici Ujedinjenih naroda, diplomati generalnih konzulata, brojnih
svjetskih organizacija, poslovnih tvrtki koje imaju predstavništvo na
Manhattanu nisu uvijek rado viđeni podstanari jer znaju iskoristiti
diplomatski imunitet i pobjeći. Oni često organiziraju domjenke pa su
bučni i ne štede interijer. Što se sve može dogoditi kad s agentom
krenete u obilazak stanova za koje je procijenio da odgovaraju vašim
potrebama i platežnoj moći toliko je zanimljivo i nevjerojatno da bi se
moglo napisati desetke tekstova. Na primjer, u sedam navečer pokazuju
stan u kojem nema struje ni svjetla pa uz ručnu svjetiljku kružite
prostorom koji ne vidite.
Neki su stanovi na popisu dvosobnih, ali imaju dvije male sobe slične
psećim kućicama, no agent vas uvjerava da je pogled na Empire State
Building vrijedan milijune dolara. Za kuhinju u kojoj su hladnjak i
pećnica stariji od vas i neodržavani reći će da na Manhattanu nitko ne
kuha, nego jedu po restoranima, a za podgrijavanje jela dovoljna je
netom kupljena mikrovalna pećnica. Za sobu u kojoj nema prozora
snalažljivi agent komentirat će da je nakon naporna dana i gužve po
gradu idealno meditirati u mračnu prostoru uz mirisne svijeće.
Na pitanje gdje ćete smjestiti svoju garderobu jer u stanu nema
dovoljno zidnih ormara odgovor je okrutan. „Sve što ne nosite ili vam
je staro odnesite u second hand shop i dobit ćete čak i poreznu
olakšicu.“ Ako prozor u kuhinji možete otvoriti samo deset centimetara,
to nije krivnja najmodavca, nego prijašnjeg stanara koji se bacio s
dvadesetoga kata pa su, da bi zaustavili nova samoubojstva, blokirali
prozore. Jasno, stanovi su u pravilu mnogo skromniji nego što je
navedeno u oglasima. Živjeti na Manhattanu jedinstven je osjećaj i ima
velikih prednosti, no pronaći svoje obiteljsko gnijezdo i kutak za sebe
među stotinama nebodera prava je avantura, i to samo za strpljive,
izdržljive i sa stalnim prihodima.
