Godinama u najposjećenijem od (samo) dva paviljona na Interliberu svakome namjerniku u oči upada veliki “čardak” u kojem se na poprilično kvadrata smjestila Školska knjiga, tvrtka koja je ne samo nakladnik, nego i bitna karika u posustalom hrvatskom knjižarskom lancu.
Vjerni gosti sajma znaju da je program Školske knjige za Interliber tradicionalno najbogatiji. Tu se održi najviše onih pravih, sadržajnih promocija, s brojnim promotorima i potpuno novim knjigama koje su tek došle iz tiskare.
I ove godine je bilo tako, pa je Školska knjiga pokazala svu raskoš svojih novih izdanja, od političke literature s knjigama Franje Gregurića i Davorina Rudolfa, preko novih romana Ivana Aralice i Hrvoja Hitreca (za kojeg se premalo ističe da je jedan od najposuđivanijih autora u hrvatskim knjižnicama) do niza znanstvenih monografija u rasponu od Leksikona hrvatskog srednjovjekovlja do nove studije Slobodana Prosperova Novaka o Marinu Držiću, a tu su i dvije knjige jednog od ponajboljih naših živućih pjesnika Petra Gudelja, novi rječnici...
Ove je godine posebno dirljiva atmosfera ipak vladala na predstavljanju reprezentativne glazbene fotomonografije “Lado – hrvatska tradicijska glazbala i sastavi” nastale iz pera i znanja Irene Miholić i bivšeg dugogodišnjeg umjetničkog voditelja Lada Ivana Ivančana.
U petak u rano popodne velesajamskim paviljonima doslovno su se slijevale rijeke ljudi i na užurbanom se sajmu, na kojem se u kratkom vremenu željelo prodati što više, uostalom kao i na svakom drugom sajmovanju, disalo na škrge. Iznenada, cijela je ta halabuka bila prekinuta zvonkim, prodornim pjevom Ladove pjevačice Kristine Opačić Vrućina koja je uz Ladove “mužikaše” interpretirala međimursku pjesmu “Primem pero”.
Učas je šesti paviljon pun žamora i raznovrsne buke pretvorila u najintimniju crkvu koji si možete zamisliti. Brojne prisutne podsjetila je na nezaboravnu tetu Lizu preminulu ovog ljeta, koja je u svojoj dugoj karijeri od sedam desetljeća surađivala i s orkestrom ansambla Lado ostavivši za vječnost jednu prelijepu kompaktnu ploču.
Dirnula je mlada pjevačica publiku, dirnula je Ladove vrhunske solistice i prvakinje kao što su Jadranka Gračanin Putnik, Janja Ivančan, Verica Radić ili Dijana Banek koje nisu htjele propustiti predstavljanje monografije. U publici su bili i vrsni skladatelji i aranžeri Božo Potočnik i Marijan Makar, koji su potpisali niz skladbi na četiri ploče koje su dio raskošne monografije napravljene za vječnost.
Uostalom, Ivan Ivančan je na Interliberu rekao da sadašnji sastav orkestra Lada svira čak devedeset i tri instrumenta!? Jesmo li u ovoj našoj tranzicijskoj jurnjavi za koricom kruha uopće svjesni ovakvog bogatstva koje su nam u nasljeđe ostavili naši preci? Ili smo tek dresirani ignoranti kojima je potpuno svejedno pijemo li Römerquelle ili Jamnicu?
Ljige s HTVa nisu nam naravno prenijele ovaj očito prekrasan umjetničko tradicijski, hrvatstvom obojen događaj na Interliberu nego ih je kako prepoznatljivo, oduševio regionski balaševič, fuj