Prošlog je petka na prigodnoj svečanosti u zagrebačkome Hrvatskom kulturnom klubu, prepun zanimljivih ideja, inženjer Boško Varićak-Keranović izvorno sjeme lana darivao Jadranki Njerš Beresford-Peirse. Čuvši kako u Hrvatskoj nema sjemena, potrudio se i, kao svojedobno i trs pršlinke, navodno najstrije loze u nas, pronašao ga na Kosinjskom polju, u selu Rudinka. Baja Vidmar (36), na čijem je tavanu nađeno, sjeća se da je baka još ranih sedamdesetih prela i tkala laneno platno. Uz očevu pomoć izračunaše da je sjemenu 40-45 godina. Inženjer Varićak-Keranović odnio ga je u zagrebački Zavod za ispitivanje sjemena u Insitutut za oplemenjivanje i proizvodnju bilja koji, s potpisom predstojnice dipl. ing. Marije Džepine, potvrđuje kako je informativno ispitivanje pokazalo 72-postotnu klijavost sjemena!
Tako se više od stotinu godina star glineni lonac vagan s ličkim lanenim sjemenom, uz dunju kao tradicionalnu popudbinu dobrodošlome gostu, našao u rukama Zagrepčanke koja je udajom u Englesku postala lady, ali domovinu nije zaboravila. Pomaže joj na mnoštvo načina, među ostalim, njezin The International Trust for Croatian Monuments sa sjedištem u Londonu pomaže obnovu baštine na ratom stradalim područjima od Vukovara do Šibenika. Za svoj je rad lady Beresford-Peirse dobila i godišnju nagradu Ine za promicanje hrvatske kulture u svijetu za 1999.
Škola tkanja u Ivanić Gradu
No, sve važniji dio njezina svestranoga i vrijednog rada postaje - lan. Naime, da bi osigurala što više novca, s Palmom Klun-Posavec, direktoricom Pučkoga otvorena učilišta Ivanić Grad, pokrenula je 1997. tkalačku radionicu u kojoj su žene tkale, potom i učile tkati. Njihovi radovi, isprva moslavački i posavski ručnici, prodavani su prijateljima lady Beresford-Peirse, zatim i u nekoliko engleskih prodavaonica bez posebne naknade. Novac se vraćao s drugim donacijskim funtama prikupljenim na razne načine, pa i dobrotvornim koncertima poput onoga Ive Pogorelića.
No, ponestalo je i lanene pređe i lana, a kad se nakanilo da ga treba posijati, spoznalo se da ga - nema. Štoviše, da su u nas gotovo posve zatrti i uzgoj i prerada i lana i konoplje. Upravo se tada, a tvrdili su zbog neekonomičnosti i ekološke neprihvatljivosti, zatvarala posljednja konopljara u nas, ona u Črnkovcima. Čak je tri godine trebalo da sjeme traženo od Češke do Italije, čak kao ptičja hrana, i proklije najprije, i to u Vezišću, rodnome mjestu Milke Trnine.
U međuvremenu, zahvaljujući razumijevanju mr. Josipa Kraljičkovića, prvoga čovjeka Ureda za poljoprivredu, uskočila je Zagrebačka županija i ideju novčano poduprla te se ona sada već oblikovala i kao znanstveni projekt u očekivanju i državne potpore. Ekipa dr. sc. Jasminke Butorac sa zagrebačkoga Agronomskog fakulteta na fakultetskim je te pokusnim poljima Božjakovine d.d. u Štakorovcu ljetos uzgojila lan, koji se upravo prerađuje u Posavskim Bregima. Sve u želji da se ponovno na naša polja uvedu primjerene sorte gotovo izumrloga lana, kako tekstilnoga, tako i uljnoga lana.
Lana "ni za lijek"
Posredovanjem Večernjakova priloga Vrt, koji je od početka čitatelje uveo u projekt, pokazalo se da postoji vrlo malo izvornog sjemena, primjerice svilenca, da se uzgaja uglavnom "za lijek" te da je postojeće sjeme, staro obično nekoliko desetljeća, izgubilo klijavost. Suprotno tome, pokazalo se također i da mnoge zemlje, Austrija primjerice, zahvaljujući ekološkim trendovima, ubrzano obnavljaju tu kulturu primjenjujući je široko i u novoj industiji - tekstilnoj, automobilskoj, prehrambenoj, građevinarstvu itd.
No, ambicije o stvaranju "Product of Croatia" za ručnike, stolnjake, posteljinu i slično porasle su kada se njima, posredovanjem lady Bereseford-Peirse - i sama kao donatorica - oduševila dizajnerica Nina Campbell te kad su se u časopisu "House and Garden" pojavili kao ideja za opremu doma. U nas je osobito odjeknula vijest da ih je lady Jadranka darivala princu Charlesu i lady Margareth Thatcher, što je mnoge navelo na pomisao da bi ponovno lice mogli otirati starim, grubim ručnicima.
Hoće li i iz staroga ličkog sjemena biti i ličkih ručnika za britanske kupce, vidjet će se nakon dodatnih ispitivanja te umnožavanja. Iako malen, i to je napredak, budući da su od nekad raširene industrijske kulture uglavnom preostala imena njiva, Lanište primjerice, te ideja lady Jadranke Beresford-Peirse da se, kako reče inžernjer Boško Varićak-Keranović, oživi uzgoj i prerada lana kao "čin tradicije, čin trajanja i ljepote koja vrijedi".
Piše BOŽICA BRKAN
