Ako je netko volio duhan, bio je to Alejandro Robaina, koji je na svojoj maloj farmi u pokrajini Vuelta Abajo pazio na svaku biljku, štitio je od jakog sunca prekrivajući je gazom, brižljivo sušio listove i onda svojom rukom motao najbolje cigare koje su čak i među kubasnkim legendama užiavle poseban ugled.
- Dok duhan raste, govori ti što mu je potrebno, samo ga moraš slušati – govorio bi don Alejandro, koji je na svojoj farmi uvijek rado dočekivao goste – od okrunjenih glava i predsjednika, preko došljaka sa svih strana svijeta do siromašnih pušača, svatko tko voli i cijeni dobre cigare njemu je bio dobrodošao i bio bi počašćen jednom domaćom smotanom, od onih najboljih koje je Robaina ostavlja samo za sebe.
Da li zbog zdravog života na zemlji, ili zbog vrhunske kvalitete duhana koji je svojeručno birao, tek don Alejandro Robaina jest umro od raka pluća, ali u onim godinama koje i brojni nepušači mogu samo sanjati da će doživjeti.
Rak pluca - praf mu budi!