Predsjednik Clinton imao je, kao svog posebnog izaslanika za Balkan, letećeg diplomata Richarda Holbrookea. I bila je to jedna od najvećih priča o uspjehu američke diplomacije. Ono što su izveli predsjednik Trump i njegov posebni izaslanik Richard Grenell više podsjeća na leteći cirkus. S posebno komičnim elementima vezanima za predsjednika Srbije: već je legendarna ona snimka na kojoj Aleksandar Vučić izgleda izbezumljeno u trenutku kad začuje da se u dokumentu koji upravo potpisuje obvezao preseliti veleposlanstvo Srbije u Izraelu iz Tel Aviva u Jeruzalem. Ma koliko se Vučić kasnije u Bruxellesu izmotavao u odgovorima na novinarska pitanja o toj sceni, na toj snimci sasvim nedvojbeno izgleda kao čovjek koji nije znao što sve potpisuje.
To, da su Trump i Grenell ubacili Jeruzalem i Izrael u tobožnji sporazum o normalizaciji odnosa Kosova i Srbije (tobožnji jer to zapravo i nije sporazum dviju strana niti normalizira odnose šire od nekoliko ekonomskih projekata, već ranije raspravljanih i dogovorenih) predstavlja vjerojatno jedinu pobjedu za Kosovo. Izraelsko priznanje neovisnosti Kosova nešto je što su vlasti u Prištini smatrale poželjnim, ali što im nije bilo dostižno jer se Izrael vodio razlozima zbog kojih i neke druge države poput Španjolske, Grčke i Cipra ne žele priznati Kosovo. Zbog bojazni da bi tim priznanjem signalizirale slaganje s jednostranim proglašenjem neovisnosti nekog teritorija, od čega strahuju zbog unutarnjih prilika i neprilika. Kosovski predsjednik Hashim Thaçi još je u rujnu nudio Izraelu da će odmah otvoriti veleposlanstvo u Jeruzalemu ako Izrael prizna Kosovo. Izrael nije bio zainteresiran. Sve do sada, kad je ta ponuda stigla od čovjeka kojeg izraelski premijer Benjamin Netanyahu jednostavno ne može odbiti jer je toliko puno od njega dobio.
Taj je čovjek Donald Trump. Trumpu je sve to s otvaranjem veleposlanstava još dviju zemalja u Jeruzalemu trebalo zbog predizborne kampanje i građenja fame da je, eto, ne samo udvostručio broj stranih veleposlanstava u Jeruzalemu (dosad je Amerikance u preseljenju iz Tel Aviva pratila samo Gvatemala). Nego i omogućio “još jedan sjajan dan za Bliski istok”, da citiramo njegov tvit, jer su “većinski muslimansko Kosovo i Izrael pristali na uspostavu diplomatskih odnosa” i uskoro će taj put slijediti “još islamskih i arapskih nacija”.
Trump je u toj epizodi najviše dobio. Ništa ga sve to nije koštalo, a dobio je još jednu bajku za svoje najvjernije birače, još jedan razlog da u kampanji tvrdi da je veliki “dealmaker” (premda je realno “dealbreaker” - daleko su značajniji bili sporazumi koje je razvrgnuo) i da je postigao neke vanjskopolitičke uspjehe. Kosovo je nešto dobilo, najavu uspostave diplomatskih odnosa s Izraelom, ali je nešto i izgubilo. Što je povezano s pitanjem što je to što je Srbija dobila u Washingtonu. Jer, kad maknemo na stranu Vučićevo glumatanje, samosramoćenje i mitomanijsko bajanje o vlastitoj genijalnosti, objektivno postoji nešto što je Srbija uspjela dobiti. I što je Kosovo izgubilo. Možda to nije ništa bitno, nego samo dojam, ali i dojam je vrijedna valuta u međunarodnim odnosima.
To je, dakle, dojam da srpski predsjednik može igrati svoje igre u Bijeloj kući i ne biti razotkriven i spriječen u tim igrama. Odnosno dojam da u Bijeloj kući više ne sjedi netko tko će se u svakom trenutku prema Kosovu ponašati kao anđeo čuvar i koji će na sve srpske pokušaje relativizacije neovisnosti Kosova odgovoriti rečenicom koja otprilike počinje ovako: “Gledajte, gospodine predsjedniče, vi znate koliko smo uložili u neovisnost Kosova i, ako ste došli ovdje igrati igre, reći ćemo vam da nemamo namjeru gubiti vrijeme”…
Od početka Trumpova mandata službeni je Beograd prepoznao da američki predsjednik instinktivno želi kontrirati svemu što su radili Clinton i Obama pa je u tom grmu Vučić čekao priliku da dobije nešto, bilo što u svoju korist, makar malu gestu, makar susret i sporazumčić u Ovalnom uredu Bijele kuće. To se sada i dogodilo. Amerika nije odustala od obrane neovisnosti Kosova, to ne. Ali je izašla ususret Vučiću i njegovoj interpretaciji normalizacije odnosa s Kosovom, koja ide za tim da izbjegne obvezu međusobnog priznanja, de facto ako već ne de iure. Što je, na dulji rok od onog za koji su zainteresirani Trump i Grenell, poprilično loše.
