Premda o predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću znamo gotovo sve, povremeno nas ipak uspije iznenaditi, pogotovo svojom opsjednutosti Hrvatima i Hrvatskom. Ne može proći ni dan da nas ne spomene, kao poslije sastanka s njemačkom kancelarkom Merkel, primjerice. Tu opsjednutost objašnjava Ante Letica iz Instituta za hibridne sukobe, bivši obavještajac i šef operative u SOA-i.
Vučić na liniji velikosrpstva
– Ta je opsjednutost stoga što je Vučić na liniji velikosrpstva. Inficiran je time još u mladosti, u navijačkim skupinama, bio je član Delija, ondje se zarazio stvarnim antihrvatstvom, nakon toga se angažirao kod “bezbradog” vojvode Šešelja, gdje se zaokružio ideološki, a djelovanjem u srpskoj Radikalnoj stranci, potom kao ministar informiranja kod Slobodana Miloševića, zatim kao član najužeg vrha Radikalne stranke, pa kao predsjednik Republike. Njegovo antihrvatstvo i njegova opsjednutost imaju povijest i toliko vidljiv razvojni put da ga nitko ne može negirati i to je nepopravljivo – kaže Letica. Vučić se sada pokušava predstaviti kao prodemokratska osoba, da je za dogovore, razgovore i da je inkluzivan, no zapravo je Vučić pod četničkim šinjelom. Ia stalnu potrebu za “mjerkanje” s Hrvatskom, traži ono u čemu Srbija dominira.
– Njemu je Hrvatska problem kao država. Smatra da je Hrvatska glavni remetilački faktor u njegovu nastojanju da se nametne kao regionalni lider na zapadu Balkana. Hrvatska je za njega žarišna točka odakle dolazi sve što ne valja, treba mu to da kaže: “Vidite, mi smo se bolje naoružali, imat ćemo veći BDP od Hrvatske, više stranih investicija, naši su testovi za koronu jeftiniji, više testiramo...” Izmislio je i parastos kako bi konkurirao proslavi naše pobjedničke Oluje – ističe Letica.
Apsurdno je i to da se Vučić više bavi Hrvatskom nego Kosovom. Letica smatra da je tomu tako jer je s Hrvatskom sve riješeno, osim pitanja granice na Dunavu, i tu više ne može ništa, a Kosovom se ne može baviti više zato što pregovara sa SAD-om i EU kako i na koji način riješiti to pitanje, a da nakon toga može reći Srbima da nije izdajnik, da nije potpisao kapitulaciju, nego da ipak dobije makar sjeverni dio Kosova.
– Želi biti novi Obilić, a ne Vuk Branković. A prije će biti Vuk Branković – smatra Letica. Zanimljivo je kako Vučić zamjenjuje teze, pa kaže da je Hrvatska opsjednuta njime i Srbijom. Bit će tu zanimljiva i pozicija Pupovca čiji SDSS ulazi u hrvatsku Vladu i sad je pitanje hoće li Pupovac ići na parastos ili u Knin? Hrvatska ni po čemu nije opsjednuta Vučićem i Srbijom, no on je aktivno sudjelovao u agresiji na Hrvatsku, kao dio vodstva Šešeljeve stranke.
Dolazio je na okupirana područja, u Knin, Glinu i huškao pobunjenike. Sudjelovao je i u agresiji na BiH i Sarajevo, a sada, kao “veliki demokrat” i predsjednik, ima apsolutnu vlast i može napokon otvoriti arhive da se pronađu ostale masovne i pojedinačne grobnice u kojima su ostaci nestalih Hrvata, ali taji te podatke.
– Ako je to ta “opsjednutost” Hrvatske, onda neka je, jer mi od tih traženja odustati nećemo. On je preko srpske manjine u Hrvatskoj pokušavao oslabiti i utjecaj hrvatske Vlade, pri tome ne dajući hrvatskoj manjini u Srbiji gotovo nikakva prava. Ako mi pokazujemo brigu za prava Hrvata u Srbiji, a on to naziva opsjednutošću, neka naziva – kaže Letica.
Odgovor o nestalima - uvjet
Smatra da se Pupovac s jedne strane ponaša kao vrlo konstruktivni partner u Vladi Andreja Plenkovića, a s druge strane očekuje da ga podupre i aktualna vlast u Srbiji.
– Što se tiče parastosa, on će otići i na idući, jer se parastos drži za Srbe iz Hrvatske, a već je bio u Kninu – kaže Letica. Smatra i da to što je srpska stranka u Vladi jača hrvatsku poziciju i prema Srbiji i u međunarodnoj javnosti.
– U interesu nam je da Srbija bude stabilna i demokratska zemlja, ali moramo inzistirati na poštivanju svih pravila i uvjeta koje smo morali i mi ispuniti da bismo ušli u EU. A da bi Srbija ušla u EU, morat će nam odgovoriti na naše traženje nestalih i ubijenih. Bez toga nema razgovora. To je naš uvjet – zaključuje Letica.
Po meni je zabrinjavajuče što su se hrvatska potraživanja zapravo svela samo na potragu za nestalim i ubijenima što je svakako važno pitanje posebice za obitelji nestalih koji predugo čekaju istinu o sudbini svojih voljenih ali za samu državu kaoo i hrvatski narod je znatno važnije pitanje povratka i dalje okupiranih djelova hrvatskog teritorija poput Šarengradske i Vukovarske ade i ukupno oko 10 000 hektara hrvatskog zemljišta sa one strane Dunava a što nije baš mali prostor dakle taj važan teritorijalni spor može se rješiti samo na način da se praktički ucjeni Srbiju da pristane na sudsku arbitražu kao uvjet za naši dozvolu pristupa EU tj. kao što su nas Slovenci no s bitnom razlikom da su oni željeli od nas izvuči ono što im ne pripada i to znamo na koji način a mi ovdje tražimo ono što nam katastarski neosporno pripada. Nadalje vrlo važno pitanje je i ratne odštete odnosno povratkas ili namiranje toliko mnogo toga što su popljačkali po Hrvatskoj a neznam da li itko kod nas o tome vodi računa i da je napravio neki ozbiljni popis otuđene imovine .