Nakon što je libanonski premijer Saad Hariri 3. studenoga dao ostavku, koju je uputio iz glavnog grada Saudijske Arabije Rijada, Libanon se našao u još jednoj političkoj krizi, ovoga puta poput one u 1975. godini nakon koje je izbio građanski rat. Libanonci strahuju da Saudijska Arabija pokušava početi građanski rat i to pokretanjem vojne akcije protiv libanonskog Hezbollaha uz potporu Sjedinjenih Američkih Država, a to bi dovelo do građanskog rata jer je libanonsko društvo danas duboko podijeljeno.
Prijetnja Izraelu
Jedni podržavaju Hezbollah i Iran, a drugi Haririja i Saudijsku Arabiju. Saudijska Arabija, koja ulaže velike napore da se na Iran gleda kao na glavni izvor konflikta u regiji, pogotovo nakon što se američki predsjednik Donald Trump jasno pozicionirao protiv Irana te proglasio Hezbollah, što u prijevodu znači Božja stranka, terorističkom organizacijom, Libanon bi se mogao pretvoriti u novo žarište neprijateljstva između Saudijske Arabije i Irana, čime bi se sukob između sunita i šijita proširio na cijelu regiju.
Naime, u Jemenu, na drugom kraju regije, Saudijska Arabija do sada nije imala znatnog uspjeha u vojnim intervencijama protiv pobunjenika Hutija koje podržava Iran, unatoč činjenici da su bili sigurni kako će zavladati Jemenom u roku od šest mjeseci, a rat traje već više od tri godine. Isto tako, Saudijska Arabija, koja je podržavala pobunjenike i džihadiste u borbi protiv vlade Bashara al-Assada u Siriji također je zabilježila velike gubitke i to ne samo na vojnom polju već i političkom i geostrateškom. Ministar vanjskih poslova Saudijske Arabije Adel al-Jubeir, koji je dobio zadatak od princa Mohameda bin Salmana da pripremi teren sa saveznicima SAD-om i Izraelom kako bi pokrenuli vojnu operaciju protiv Hezbollaha, kazao je kako Saudijska Arabija sa svojim saveznicima razmatra na koji način razoružati libanonski Hezbollah koji „nije postao samo prijetnja Izraelu već i čitavoj regiji“ te kako se ozbiljno razmišlja o vojnoj intervenciji u Libanonu. Za sada, jedinu podršku Saudijskoj Arabiji daje samo Donald Trump, dok zemlje članice EU od Saudijske Arabije traže da se ne miješa u unutarnje stvari Libanona.
Zbog agresivne politike koju Saudijska Arabija vodi prema Libanonu, predsjednik Francuske Emmanuel Macron pozvao je libanonskog premijera Saada Haririja, koji je s dijelom obitelji prekjučer stigao u Pariz, i pokušao ga je nagovoriti da odustane od ostavke koju je najavio iz Rijada te ga uvjerio da nazove libanonskog predsjednika Michela Aouna kojem je obećao doći u Libanon u srijedu, 22. studenoga, kako bi zajedno proslavili Dan neovisnosti Libanona.
Buja noćni život
Iako je predsjednik Macron tražio od Haririja da mu bude gost s cijelom obitelji kao dokaz da nije u kućnom pritvoru u Saudijskoj Arabiji, Hariri je u Pariz stigao samo sa suprugom i najstarijim sinom, dok su dva mlađa sina ostala u Rijadu, što su analitičari protumačili kao pritisak na Haririja od Saudijske Arabije da ne odustane od ostavke.
Njemački ministar vanjskih poslova pozvao je Saudijsku Arabiju da se ne miješa u unutarnja pitanja Libanona, nakon čega je Rijad odmah povukao svoga veleposlanika iz Berlina, optužujući Njemačku da se o pitanjima na Bliskom istoku “informira iz pogrešnih izvora”.
Libanon se nakon ubojstva bivšeg premijera Rafika Haririja, oca premijera u ostavci Saada Haririja (2005. godine), podijelio na dva bloka – antisirijski Savez 14. ožujka, u koji je ušlo gotovo 75 posto muslimanskih sunita, dio kršćana predvođen falangama, libanonskim snagama i dijelom Druza, te prosirijski Savez 8. ožujka na čelu s Hezbollahom, u koji su ušli šijitski pokret Amal, većina kršćana, dio Druza i sunita, maronitski Slobodni patriotski pokret Michela Aouna koji danas obnaša funkciju predsjednika Libanona, kao i neke armenske te druge stranke. U slučaju izbijanja rata, to bi bio pravi bratoubilački rat jer ratovali bi svi protiv svih unatoč političkom sustavu u Libanonu koji je osmišljen tako da jamči stabilnost kroz jednaku raspodjelu moći svih vjerskih grupa u zemlji. Predsjednik zemlje uvijek je maronitski kršćanin, premijer je sunit, a predsjednik parlamenta šijit. To je predviđeno dogovorom postignutim 1943., kojim je obećana neovisnost Libanona od Francuske. Taj sustav od 1990., nakon završetka 15-godišnjeg krvavog građanskog rata, funkcionira bez problema i to je jedini način na koji Libanon može funkcionirati.
Iako tenzije i podjele vise u zraku, stanovnici glavnog libanonskog grada Bejruta, žive sasvim normalan život. Iako je do dandanas, Bejrut ostao simbol rata i razaranja, još uvijek slovi i kao Pariz Bliskog Istoka, čije je moderno odredište smješteno na obali Mediterana. Bejrut je poznat i pod nazivom “Majka zakona”, jer je upravo ovdje otvorena prva biblioteka pravnih spisa na svijetu te je jedan od najvažnijih gradova Bliskog istoka s poviješću dugom više tisuća godina. Bejrut je grad u kojem na jednom trgu možete vidjeti kršćansku crkvu i islamsku džamiju. Unatoč političkim nesuglasicama, Libanon je poznat kao jedna od najtolerantnijih zemalja svijeta, u kojoj živi 28 različitih vjerskih i etničkih skupina, a zakonom su svi zaštićeni i žive u ravnopravnosti.
Bejrut je danas impresivan grad u kojem stanovnici žive punim životom. Iako je čak sedam puta stravično oštećen u razornim potresima, od kojih se najtragičniji dogodio 555. godine, te je kroz svoju burnu povijest pretrpio mnoga razaranja, a najviše u 15-godišnjem građanskom ratu, Bejrut se jako brzo izgradio i opet postao prava ljepotica i privlačna destinacija za strane turiste, a najviše iz zemalja članica EU. Najatraktivnije četvrti, poput Hamre, stara jezgre grada, u kojoj je mnogo suvenirnica, restorana i pubova, pune su turista i teško je naći koje slobodno mjesto, a pogotovo u večernjim satima. Isto to vrijedi i za Downtown, novi dio grada, koji vrvi trgovačkim centrima te novim stambenim građevinama.
Terapija glazbom
Bejrutska mladež voli svaku večer izlaziti u vrtlog velegrada. U središtu Bejruta nekoliko je ulica u kojima stoji kafić do kafića. Cijena alkohola poprilično je visoka – čašica viskija stoji u prosjeku sedam dolara, a malo pivo četiri dolara. Libanon je arapska zemlja koja se odupire uobičajenim predstavama o Bliskom istoku. Naročito Bejrut, koji je multikulturni prostor i više liči na zapadnu Europu, nego na Orijent. U Libanonu postoje i konzervativna muslimanska mjesta, gdje nećete vidjeti nikoga da pije alkohol. To pak ne vrijedi za glavni grad, gdje večernja i noćna zabava protječu posve slobodno čak i ispred lokala. Libanon je zemlja s legaliziranom prostitucijom, u kojoj se danas nalazi 15 tisuća registriranih prostitutki.
Bejrut je grad koji definitivno živi noću. Puni su i barovi i restorani – od kafića, koji imaju vrlo zanimljiva imena i uređenja, preko restorana koji se pretvaraju u klubove, pa sve do svjetski poznatih klubova kao što je B018 koji je nastao 80-ih godina u vrijeme građanskog rata. Tad su pokrenuli tulume pod nazivom “Terapija glazbom”.
Pogledajte i fotogaleriju: Saudijski princ Mohammad bin Salman
Zašto liberalni Bejrut i Libanon opet nekome smetaju?
Kurva Babylon i Antichrist idu u rat, da bi covjecanstvo isplivalo na bolju razinu. Sve ovo pise u Bibliji. Nista opisani text nije novo. Sve se ponavlja.