U bolnicama sada samo spašavamo živote, koliko se može. Kapaciteti su ograničeni, uskoro će se potrošiti sav materijal i lijekovi, kaže nam dr. Mohammed Abu Mughaiseeb. On je medicinski koordinator u Gazi i jedan od članova neovisne humanitarne organizacije Liječnici bez granica (MFS). Kad je Izrael naredio da više od milijun ljudi sa sjevera krene prema jugu, jedan je od posljednjih koji se zaputio tamo, a sada se nalazi "u srednjem dijelu" – točna lokacija ne otkriva se zbog sigurnosti.
Cijelo vrijeme razgovora, a on se odvijao u razmacima te kombinirano, preko poziva i glasovnih poruka, jer su internetske linije pucale, u pozadini su se čule sirene bolničkih vozila. – I sutra ovamo pristižu ljudi sa sjevera i iz grada Gaze. Neki se nisu uspjeli evakuirati jer nemaju prijevoz ili nemaju gotovine koju traže za transport – opisuje liječnik situaciju. Njegovi kolege otišli su dalje prema jugu, on je na najsjevernijoj točki.
Nigdje nisu sigurni
No i oni koji su uspjeli krenuti na put prema jugu nisu naišli na sigurnost.
– I u ovom području još traju bombardiranje. Stanovnici koji su stigli sa sjevera poginuli su ovdje. Sada svi govore: "Nema sigurnog mjesta, kamo god odemo, bombardiraju nas." Danas je u bolnici od posljedica bombardiranja umrla trudnica. Bolnice Al-Aqsa i Al-Awda još rade, ali s vrlo ograničenim kapacitetima. Uskoro će nam nestati potrošnog materijala. Sada samo spašavamo živote, sve drugo je otpalo – govori dr. Mughaiseeb.
U Liječnicima bez granica pripadnici su više od 169 nacionalnosti koji rade u više od 70 zemalja. U Pojasu Gaze rade 20 godina, a od izbijanja zadnjeg sukoba timovi MSF-a imaju dvostruku zadaću: podržavaju bolnice i zdravstvene ustanove donacijama medicinskih potrepština jer su zalihe opasno niske te liječe ljude. Mnogo domaćih liječnika s obiteljima je otišlo na jug. Na odjelu za opekline u Shifi samo je jedan kirurg i jedan anesteziolog. U bolnici uopće nema medicinskih sestara. O stanju u toj bolnici govorio je još jedan liječnik iz tima MSF-a dr. Ghassan Abu-Sitta.
– Ljudi su prestrašeni. Tijela su naslagana jedna na druge. Ljudi se boje pokopati mrtve. Kad je izraelska vojska rekla da će napasti bolnici Al-Awda, morao sam je evakuirati. Pacijente smo stavili u bolnička vozila i tek onda otišli. Kada prolaziš ulicama, osjeti se snažan miris tijela koja se raspadaju, mrtve više i ne vade iz ruševina. Prošli smo pored Indonezijske bolnice, pored mrtvačnice su naslagana tijela u hrpama, samo zamotana u plahte jer je mrtvačnica prepuna. Isto je i ovdje, u bolnici u Shifi, gdje se čeka humanitarna katastrofa. Tisuće, ako ne i desetak tisuća ljudi sklonilo se u bolnicu, spavaju na podu, u hodnicima, na odjelima između pacijenata. Prestravljeni su i misle da je ovdje sigurnije. Jedan od naših kolega, plastični kirurg, s kojim sam radio od 2009., otišao je otpratiti kući svoju sestru, a tamo je već bilo 30 ljudi, članova obitelji. Odlučio je tamo prespavati. U jedan iza ponoći je poginuo. On i cijela obitelj – u kratkim isprekidanim rečenicama opisuje što vidi i proživljava dr. Abu-Sitta.
Pretrpani jug
Od cijelog tima MSF-a voditelj komunikacija Louis Baudoin prošao je cijeli put od sjevera do juga i opisao je kako je tekla evakuacija.
POVEZANI ČLANCI:
– Napravili smo plan hitne evakuacije i krenuli u konvoju od tristo automobila u osam ujutro. Mislim da isprva ljudi nisu vjerovali upozorenju o evakuaciji. Zato isprva nije bilo puno ljudi, no ubrzo su počeli dolaziti automobili i stajati u konvoj, a kad više nije bilo mjesta, pješačili su, noseći nešto hrane i odjeće. Ovdje, na jugu, smješteni smo u nekakvoj bazi, kompleksu gdje je bila i škola, s 10-ak zgrada raznih veličina. Kažu mi da je ovdje više od 10 tisuća ljudi. Traže sklonište bilo gdje, spavaju na stepenicama, u hodnicima, učionicama, menzi. Ljudi su stvarno posvuda, stavljaju madrace ili samo deku na tlo. Ima ih sa svih strana, iz grada Gaze, iz Beit Hanouna, iz Khan Yunisa. Misle da su ovdje sigurniji, ali i dalje su u strahu – kaže Baudoin. Pitaju ih što će se dogoditi, no odgovor ne dobivaju.
– Ne znamo hoće li se bombardiranje nastaviti blizu ili daleko odavde. Danas smo čuli nekoliko bombi koje su pale, ali sigurno manje nego u gradu Gazi. Kako i što dalje, ne znamo – zaključuje Baudoin.
Kako liječnik u Gazi? Može li biti na primjer liječnik u republici srpskoj krajini? Ne može, nema republike srpske krajine, jer je bila teroristička. Tako nema više ni gaze, i nema potrebe da više tako pišete.